From Wikipedia, the free encyclopedia
Svemirski teleskop Hubble (HST)[1][2][3][4][5] je projekt nastao saradnjom NASA-e i Evropske svemirske agencije. Teleskop se nalazi u orbiti oko Zemlje i snima 5 puta kvalitetnije slike svemirskih tijela i pojava, kao i mnoštvo naučnih informacija. Posmatranja se mogu izvoditi u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom dijelu spektra. Hubble je na mnoge načine izmijenio našu predodžbu o svemiru – donio je revoluciju u modernu astronomiju i to ne samo kao vrlo dobar instrument, već i kao stalan poticaj novim istraživanjima.
.jpg)
Smješten je na 600 km visine uz pomoć Space Shuttlea. Zemlju obilazi pod nagibom od 28,5 stepeni a obiđe je za prosječno 96 minuta.
Jedna je od najskupljih svemirskih misija, troškovi iznose oko 6,5 milijardi dolara, 15% plaća ESA ostalo NASA koja je i zadužena za pogon.[6]
Slanje teleskopa u orbitu je bila zamišljeno puno prije lansiranja Hubbleovog teleskopa u svemir. Pa ipak, nauka i tehnologija su napredovali toliko da su ljudi mogli poslati teleskop u orbitu. Gradnja je započela 1977. godine a odlučeno je da se teleskop nazove po Edwinu Hubbleu. Telekop je završen 1985., a nakon odgode zbog katastrofe Challengera 1986., teleskop je lansiran 1990. godine.
Uskoro, nakon prvih snimaka, bilo je jasno da s Hubbleom nije nešto u redu. Slike su bile mutne i nisu se mogle fokusirati. One su mogle doduše pomoću kompjutera biti korigovane, ali time se ne bi postigao planirani kvalitet i oštrina snimaka. Sa sljedećim letom shutllea, tri godine (1993.)[7] kasnije greška je popravljena pomoću korigujuće optike. Zatim slike koje su uslijedile bile su bolje od i kojih do tada.[8]
Uslijedile su još misije servisiranja SM2 u 1997. godini, instalirani su novi instrumenti. SM3 u 1999. godini donijela je novi žiroskope, nakon što je jedan od četiri postojeća zakazao. 2002. ugrađuju se nove solarne ćelije. 2005. NASA najavljuje kraj finansiranja ali 2006. se situacija mijenja i odlučuje se dodatnim komponentama (akumulatori, žiroskopi) produžiti rok trajanja za 5 godina. To je i zadnja servisna misija.[7]
Svako se može prijaviti za dodjelu vremena na teleskopu; ne postoje ograničenja u pogledu nacionalnosti ili akademske pripadnosti, ali finansiranje za analizu dostupno je samo institucijama SAD-a. Konkurencija za vrijeme na teleskopu je intenzivna, sa oko jednom petinom odobrenih prijedloga tokom svakog ciklusa.
Pozivi za podnošenje prijedloga se objavljuju otprilike jednom godišnje, s vremenom dodijeljenim za ciklus koji traje oko godinu dana. Prijedlozi su podijeljeni u nekoliko kategorija; Prijedlozi "općeg posmatranja" su najčešći, i pokrivaju rutinska zapažanja. Druga grupa su kratka (snapshot) posmatranja, za koja je potrebno samo 45 minuta ili manje vremena teleskopa, uključujući i vrijeme potrebno za pronalaženje mete. Ona se koriste za popunjavanje praznina u rasporedu teleskopa koje se ne mogu popuniti redovnim opštim programima posmatrača.
Astronomi mogu da daju predloge da teleskop „iskoristi priliku“, u kojima su zapažanja zakazana ako se prolazni događaj obuhvaćen prijedlogom dogodi tokom ciklusa planiranja. Osim toga, do 10% vremena teleskopa je označeno kao "direktorovo diskreciono" (DD) vrijeme. Astronomi se mogu prijaviti za korištenje DD vremena u bilo koje doba godine, i obično se dodjeljuje za proučavanje neočekivanih prolaznih fenomena kao što su supernove.
Druge upotrebe DD vremena uključivale su posmatranja koja su dovela do pogleda na Hubble Deep Field i Hubble Ultra Deep Field, a u prva četiri ciklusa vremena teleskopa, posmatranja koja su izveli astronomi amateri [9][10].
U 2012. godini, ESA je održala takmičenje za obradu javnih slika Hubble podataka kako bi podstakla otkrivanje "skrivenog blaga" u sirovim Hubble podacima [11].
Prvi direktor STScI-ja, Riccardo Giacconi, objavio je 1986. da namjerava posvetiti dio vremena koje direktor može diskreciono rasporediti kako bi dozvolio astronomima amaterima da koriste teleskop. Ukupno vrijeme koje je trebalo dodijeliti bilo je samo nekoliko sati po ciklusu, ali je izazvalo veliko interesovanje među astronomima amaterima [12][13].
Prijedlozi za amatersko vrijeme strogo su razmatrani od strane Odbora astronoma amatera, a vrijeme je dodjeljivano samo prijedlozima za koje se smatralo da imaju istinsku naučnu vrijednost, Odbor nije duplirao prijedloge profesionalaca i zahtijevao je jedinstvene mogućnosti svemirskog teleskopa. Trinaest astronoma amatera dobilo je vrijeme na teleskopu, a posmatranja su vršena između 1990. i 1997. godine. Jedna takva studija bila je "Tranzicione komete—UV traženje OH". Prvi prijedlog, "Studija Hablovog svemirskog teleskopa o posvjetljenju i promjenama albeda na Io-u", objavljen je u Icarusu [14], časopisu posvećenom proučavanju solarnog sistema. Druga studija druge grupe amatera također je objavljena u Icarusu [15]. Nakon tog vremena, međutim, smanjenje budžeta u STScI učinilo je podršku radu astronoma amatera neodrživom, a dodatni amaterski programi nisu sprovedeni.
Početkom 1980-ih, NASA i STScI sazvali su četiri panela kako bi se diskutovalo o ključnim projektima. To su bili projekti koji su bili i naučno važni i zahtijevali bi značajno vrijeme teleskopa, koje bi bilo eksplicitno posvećeno svakom od njih. To je garantovalo da će ovi konkretni projekti biti završeni ranije, u slučaju da se teleskop pokvari prije predviđenog vijeka trajanja. Paneli su identifikovali tri takva projekta:
Hubbleov svemirski teleskop je postavljen u kružnu orbitu oko Zemlje (za jedan krug treba mu prosječno 96 minuta) na visini od 600 km. Srce teleskopa čini 2,4 metarsko ogledalo. Težak je 14 tona a veličine kao manji autobus.[6] Energiju dobija iz solarnih ploča dimenzija 2,6 x 7,1 metara koje mu daju energiju koja mu je potrebna za rad. Dio energije se sprema u 6 nikl-vodonikovih baterija koje mu daju energiju dok je u Zemljinoj sjeni.
Ima dvije antene. Jednu za primanje naredbi sa Zemlje a drugu za slanje podataka na Zemlju]].
Hubble, naravno, ima sistem za ispravljanje položaja, te precizne žiroskope koji pomažu u vrlo preciznim mjerenjima.[18][19]
Hubble može pomoću 4 instrumenta snimati u rasponu od infracrvenog pa sve do ultraljubičastog dijela spektra. Uz jednu kameru ima dva kombinirana uređaja spektrograf kombiniran s kamerom. Lako se može popraviti u svemiru, bez potrebe vraćanja na Zemlju. Sastoji se od puno odvojenih modula koji se mogu lako zamijeniti i odvojiti.
Mjesečno pošaje 670 GB na Zemlju. Teleskop Hubble je u svemiru više od 25 godina, i poslao je oko 1 000.000 fotografija.[20]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
