Superfluidnost[1] je faza materije ili opis toplotnog kapaciteta u kojoj se mogu posmatrati neobični efekti kada tečnosti, na primjer helij-4 ili helij-3, savladavaju trenje površinskim međudjelovanjem kada se nalaze u stanju, poznato kao "lambda tačka" za helij-4, na kojoj viskoznost fluida postaje nula. To je jedna od glavnih pojava koja se proučava u kvantnoj hidrodinamici, a otkrili su je Pyotr Kapitsa, John F. Allen i Don Misener1937. godine, a opisali su je kroz fenomenološke i mikroskopske teroije.
Grimm, R. (2005). "Low-temperature physics: A quantum revolution". Nature 435 (7045): 1035–1036. doi:10.1038/4351035a. PMID 15973388.
Madison, K.; Chevy, F.; Wohlleben, W.; Dalibard, J. (2000). "Vortex Formation in a Stirred Bose-Einstein Condensate". Physical Review Letters 84 (5): 806–809. doi:10.1103/PhysRevLett.84.806. PMID 11017378.
Burnett, K. (2007). "Atomic physics: Cold gases venture into Flatland". Nature Physics 3 (9): 589. doi:10.1038/nphys704.
A. B. Migdal (1959). "Superfluidity and the moments of inertia of nuclei". Nucl. Phys. 13 (5): 655–674. doi:10.1016/0029-5582(59)90264-0.
A. B. Migdal (1960). Soviet Phys. JETP 10: 176.
U. Lombardo and H.-J. Schulze (2001). "Superfluidity in Neutron Star Matter". Physics of Neutron Star Interiors. Lecture Notes in Physics. 578. Springer. pp.30–53. arXiv:astro-ph/0012209. doi:10.1007/3-540-44578-1_2.
Antony M. Guénault: Basic superfluids. Taylor & Francis, London 2003, ISBN0-7484-0891-6.
James F. Annett: Superconductivity, superfluids, and condensates. Oxford Univ. Press, Oxford 2005, ISBN978-0-19-850756-7.
G. E. Volovik, The Universe in a helium droplet, Int. Ser. Monogr. Phys. 117 (2003) 1–507.