![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/90/Neolithic_expansion-es.svg/langbs-640px-Neolithic_expansion-es.svg.png&w=640&q=50)
Starčevačka kultura
arheološka kultura / From Wikipedia, the free encyclopedia
Starčevačka kultura je neolitska kultura koja je u vremenu od 6200. - 5400. p.n.e obuhvatala veliko područje od Transilvanije i Transdanubije na sjeveru, do srednjih područja Albanije i Skopske kotline na jugu, Sofijske visoravni na istoku, cijeli sjeverni dio Hrvatske i srednje Bosne na zapadu. Ime je dobila po lokalitetu Starčevo, nedaleko od Pančeva u Srbiji.[1]
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/90/Neolithic_expansion-es.svg/640px-Neolithic_expansion-es.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/85/Neol%C3%ADtico_en_Europa.png/640px-Neol%C3%ADtico_en_Europa.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ea/Starcevo_culture.png/640px-Starcevo_culture.png)
Zajedno sa Protosesklo kulturom u sjevernoj Grčkoj, Anzabegovo-Vršnik kulturom u sjevernoj Makedoniji i Čavdar-Kremilovci-Karanovo u Bugarskoj pripada grupi kultura pod nazivom APN (First Temporate Neothlitic), a odnosi se na najranije neolitske kulture u umjerenoj klimi Evrope.[2]
Na periferiji matične starčevačke oblasti, dolazi do miješanja ove kulture sa lokalnim varijantama kao što su Kriš u Rumuniji, Kereš u Mađarskoj i Impreso u dijelovima Bosne i Albanije[3] U ovim područjima lokalno stanovništvo je, preuzimajući neolitsko znanje i tehnologije, davalo mu i lokalni pečat. Obzirom da su regionalne razlike očite nije moguće napraviti sinhronizaciju nalazišta, odnosno preciznu periodizaciju, što su pokušali brojni arheolozi (Milajčić 1949, Dimitrijević 1969, Draga Garašanin 1954, Milutin Garašanin 1971, Srejović 1971, Tasić 1994)
U neolitskoj arheologiji jugoistočne Evrope učvrstila se podjela na rani, srednji i kasni neolit. Rani neolit je vrijeme dolaska neolita (sa ili bez populacionih kretanja, svejedno) i hronološki se smješta do 6000 - 5800 godine p.n.e. Srednji neolit je doba starčevačke kulture u užem smislu reči, dok je kasni neolit vrijeme Butmirske kulture.
Lokalitet Starčevo Grad, u neposrednoj blizini Pančeva, otkriven je još 1912. godine, kada je tokom radova na ciglani pronađen arheološki materijal, a zatim su 1928. krenula istraživanja, koja su 1931–1932. bila potpomognuta američkom arheološkom ekspedicijom, koju je predvodio i američki naučnik češkog porekla Vladimir J. Fjuks (Fewkes). Reviziona iskopavanja su obavljena 1969–1970, pod vođstvom Drage Garašanin i njujorškog City University. Pronađene su dosta grube keramičke posude, ali i keramika s geometrijskim ornamentima, te i antropomorfne figure izrađene od pečene zemlje. Pronađena su i oruđa od kamena i kostiju.
Starčevačka kultura donosi početke stalnog naseljavanja stanovništva i stacionarne poljoprivrede, te uzgajanja stoke, dok su lov i ribolov manje zastupljeni. Naselja su jednoslojna i kratkotrajna, sastavljena od zemunica i nadzemnih objekata od pruća i zemlje.[4]