Simpatički nervni sistem
From Wikipedia, the free encyclopedia
Simpatički nervni sistem (SNS) ili simpatikus (grč. συμπαϑής – simpaikus = koji suosjeća) je funkcijska i anatomska cjelina nervnog sistema, čiji se središnji dio nalazi u lateralnom stubu kičmene moždine, a periferni čini niz međusobno povezanih ganglija i vlakana. Postganglijska vlakna se pružaju do efektornih (izvršnih) organa uz krvne sudove , moždane i spinalne živce ili direktno. Prilikom podraživanja simpatičkoga simpatikusa:
- rad srca se ubrzava i pojačava,
- krvni sudovi unutar organa i kože se sužavaju, a srčani šire,
- zjenice se šire,
- metabolizam se ubrzava.
Simpatički nervni sistem (Pars sympathica divisionis autonomici systematis nervosi) | |
---|---|
Identifikatori | |
MeSH | Sympathetic+Nervous+System |
TA | A14.3.01.001 |
FMA | 9906 |
Anatomska terminologija |
Simpatički nervni sistem, prema tome, ima bitnu ulogu u iznenadnim (stresnim) životnim situacijama. Simpatički i parasimpatički nervni sistem djeluju antagonistički: sve što jedan ubrzava – drugi usporava, i obratno. Simpatički nervni sistem je jedan od tri dijela autonomnog nervnog sistema, zajedno sa enteričnim i parasimpatičkim sistemom. Opća uloga mu je da mobilizira tjelesne resurse pod stresom i da inducira odgovor po modelu borba ili bežanje. Neprestano je aktivan na osnovnoj razini koja je potrebna za održavane homeostaze.[1]