engleski snukeraš From Wikipedia, the free encyclopedia
Ronald Antonio "Ronnie" O'Sullivan, OBE,[4] profesionalni je engleski snukeraš. Poznat je po brzoj igri, zbog čega je dobio nadimak The Rocket (Raketa).[5] Sedmerostruki je svjetski prvak[6] (2001, 2004, 2008, 2012, 2013, 2020, 2022), a od turnirskih nagrada zaradio je više od 13,5 miliona funti, najviše od svih u historiji. Sedam puta dolazio je na prvo mjesto liste najboljih snukeraša, osvojio je 41 rangirni turnir i na prvom je mjestu po broju trocifrenih brejkova. Postigao je i rekordnih 15 maksimalnih brejkova na profesionalnim turnirima.
| Ronnie O'Sullivan | |
|---|---|
_2015-02-06_07.jpg) | |
| Rođenje | 5. decembar 1975, Wordsley[1] |
| Država |  Engleska |
| Nadimak | The Rocket[2] |
| Profesionalni početak | 1992. |
| Najbolje mjesto na listi | 1. |
| 1 (4. 12. 2023) | |
| Najveći brejk | 147 (15 puta)[3] |
| Trocifreni brejkovi | 1250 (do 6. 3. 2024) |
| Pobjede na turnirima | |
| Rangirne titule | 41 |
| Manje titule | 3 |
| Ostale titule | 38 |
| Svjetski prvak | 2001, 2004, 2008, 2012, 2013, 2020, 2022. |
| Veb-sajt | ronnieosullivan |
| Ažurirano: 10. 3. 2024. | |
Mnogi njegovi ljubitelji, kritičari i kolege snukeraši, uključujući i Stephena Hendryja i Stevea Davisa, smatraju ga prirodno najtalentiranijim igračem u historiji snukera.[7] Također je bio uključen u nekoliko kontroverznih incidenata tokom karijere.[7]
O'Sullivanova postignuća u snukeru počela su dosta rano. Prvi trocifreni brejk (117) postigao je kad je imao deset godina, prvo "čišćenje cijelog stola" (nanizavši pritom 142 poena) ostvario je s 12 godina, a s 13 je postao pobjednik britanskog prvenstva za igrače mlađe od 16 godina. Na televiziji je debitirao sa 14 godina u Thames Snooker Classicu, a meč je komentirao Steve Davis.[8] Prvi maksimalni brejk ostvario je s 15 godina u finalu Britanskog amaterskog prvenstva 1991, a iste godine osvojio je IBSF Svjetsko prvenstvo u snukeru U-21. U profesionalce je prešao sa 16 godina.[9][10] Sezonu 1992/93. počeo je dobivši 74 od svojih prvih 76 profesionalnih mečeva[11], od čega 38 uzastopno, što je rekord koji još nije srušen.[12][13] U kvalifikacijama za Grand Prix pobijedio je Jasona Curtisa 5–0 za 43 minute i 36 sekundi, postavivši i sad važeći rekord za najbržu pobjedu u mečevima na 5 dobijenih frejmova.[13] Nakon ovoga mu je Alan Hughes dao nadimak Raketa.[14] U septembru 1992, sa 16 godina, postao je najmlađi igrač u historiji koji se kvalificirao za Svjetsko prvenstvo.[15] U Crucibleu je debitirao 18. aprila 1993. u dobi od 17 godina i 134 dana i još je treći najmlađi igrač koji se takmičio na SP-u, iza Brecela i Hendryja.[16][17] Izgubio je u prvom kolu od Alana McManusa 7–10. Ipak, dobio je nagradu za najboljeg mladog igrača godine za 1993. godinu.[14]
U sezoni 1993/94. postao je najmlađi pobjednik nekog rangirnog turnira u historiji kad je sedmicu prije svog 18. rođendana osvojio UK Championship 1993[13], pobijedivši u finalu Hendryja, započevši tako jedno od najpoznatijih sportskih rivalstava. Ponovo se susreo s njim u finalu European Opena 1993, ali je ovog puta izgubio 5–9.[18] Do druge rangirne titule došao je na British Openu 1994. pobjedom u finalu protiv Jamesa Wattane (9–4).[14] Na SP-u 1994. došao je do 2. kola, gdje ga je potpuno nadigrao John Parrott rezultatom 3–13.[19] U sezonu je krenuo s 57. mjesta WPBSA-liste, a završio ju je na 9. mjestu[20], a proglašen je i WPBSA igračem godine za 1994.[14]
Tokom sezone 1994/95. nije osvojio nijedan rangirni turnir, ali je stalno imao dobre nastupe, došavši do četvrtfinala Grand Prixa[21], UK Championshipa[22] i Welsh Opena[23], zatim do polufinala na Dubai Classicu[24] i European Openu[25] te do finala na Thailand Openu[26] i British Openu.[27] 1995. osvojio je svoj prvi Masters, savladavši u finalu Johna Higginsa 9–3[28] i postavši najmlađi pobjednik ovog turnira ikad u dobi od 19 godina i 69 dana.[29][30] Također se plasirao u svoje prvo četvrtfinale na svjetskim prvenstvima, ali ga je pobijedio Hendry 8–13. Na kraju svoje treće profesionalne sezone O'Sullivan je bio svjetski broj 3, iza Hendryja i Davisa.[20]
U sezoni 1995/96. došao je do četvrtfinala na UK Championshipu, u kojem je poražen 7–9 od Andyja Hicksa.[31] Na Mastersu je igrao finale, ali i tu je izgubio 5–10 od Hendryja.[28] Na SP-u 1996. plasirao se u svoje prvo polufinale na ovom turniru, ali je izgubio i taj meč 14–16 od Petera Ebdona.[32] Vrhovna snukerska organizacija proglasila ga je krivim za fizički napad na Mikea Ganleya, službenika za medije, tokom SP-a.[33] Dobio je 2 godine uvjetne zabrane igranja, kažnjen je sa 20.000 funti, te mu je savjetovano da donira još 10.000 funti u dobrotvorne svrhe.[1]
U sezoni 1996/97. osvojio je 2 rangirna turnira; u finalu Asian Classica savladao je Briana Morgana 9–8, a na German Openu je u finalu bio bolji od Alaina Robidouxa 9–7. U februaru 1997. treći put uzastopno ušao je u finale Mastersa, u kojem je igrao protiv Davisa. Nakon što je O'Sullivan dobio prva dva frejma trocifrenim brejkovima od 116 i 113 poena, treći frejm je prekinula Lianne Crofts, koja je potpuno naga utrčala u prostor za igrače, što je bio prvi takav slučaj u historiji snukera.[34] Davis je kasnije rekao da je ovaj incident poremetio O'Sullivanovu koncentraciju, što mu je omogućilo da se vrati u meč.[35] Popodnevna sesija završila je 4–4. O'Sullivan je večernju sesiju počeo silovito, osvojivši četiri frejma za 49 minuta i povevši 8–4[35], ali Davis se nije predao i uzvratio je dobivši sljedećih šest frejmova, što mu je donijelo pobjedu 10–8.[28][36] 21. aprila 1997. u meču 1. kola SP-a protiv Micka Pricea postigao je najbrži zabilježeni maksimalni brejk. Za to mu je trebalo 5 minuta i 20 sekundi – u prosjeku jedan udarac svakih 8,8 sekundi.[13] Ovo mu je bio i prvi maksimalni brejk na profesionalnim turnirima. Ipak, ispao je već u narednom kolu izgubivši u odlučujućem frejmu od Darrena Morgana 12–13.[32]
U sezoni 1997/98. došao je do druge titule na UK Championshipu, pobijedivši u finalu Hendryja 10–6.[37] U februaru je igrao četvrtfinale Mastersa i izgubio 3–6 od Davisa.[38] Kasnije istog mjeseca osvojio je Scottish Open nadigravši Higginsa u finalu 9–5. Narednog mjeseca u finalu Irish Mastersa pobijedio je Kena Dohertyja 9-3, ali je diskvalificiran i titula mu je oduzeta nakon što je na doping-testu bio pozitivan na marihuanu. Titula je naknadno dodijeljena Dohertyju.[39] Na SP-u 1998. došao je do svog drugog polufinala, u kojem je bolji bio Higgins 9–17.[32]
U sezoni 1998/99. nije branio titulu na UK Championshipu. Povukao se s turnira nedugo prije meča 1. kola; njegov menadžer je izjavio da su razlog za povlačenje bili fizička i nervna iscrpljenost i da su ljekari naredili O'Sullivanu da se odmara.[40] U drugim izvještajima spominjalo se da pati od depresije.[41] Na Mastersu je stigao do četvrtfinala, gdje ga je zaustavio Doherty rezultatom 2–6.[42] Na SP-u 1999. došao je do trećeg polufinala u 4 godine, gdje je izgubio od Hendryja 13-17.[32] Tokom meča postigli su ukupno 8 trocifrenih brejkova (po 4 obojica). Kad je Hendry u 21. i 22. frejmu napravio brejkove od 101 i 108 poena, O'Sullivan je odgovorio brejkom od 134 poena u 23. frejmu, zamalo promašivši posljednju ružičastu kuglu na srednjoj rupi u pokušaju da postigne maksimalni brejk.[43] U narednom frejmu O'Sullivan je napravio još jedan trocifreni brejk (110), što je bio 4. uzastopni frejm u ovom meču koji je dobijen trocifrenim brejkom.[44]
U sezoni 1999/2000. osvojio je 2 rangirna turnira, China Open, gdje je u finalu savladao Stephena Leeja 9–2[45], i Scottish Open, na kojem je u finalu bio bolji od Marka Williamsa 9–1.[46] Treću godinu zaredom poražen je u četvrtfinalu Mastersa, ovog puta 3–6 od Parrotta.[47] O'Sullivanova obećavajuća kampanja u ovoj sezoni završila se razočarenjem. Bio je favorit za osvajanje SP-a 2000, naročito nakon Hendryjevog neočekivanog poraza od Stuarta Binghama u 1. kolu, ali je i sam poražen u 1. kolu od Davida Graya, koji je nadoknadio zaostatke 1–5 i 7–9 i na kraju pobijedio 10–9[48], uprkos tome što je O'Sullivan postao prvi igrač koji je postigao 5 trocifrenih brejkova (od čega 3 uzastopno) u mečevima na 10 dobijenih frejmova.[49]
Tokom sezone 2000/2001. osvojio je 6 turnira i ušao u finale još jednog. Pobijedio je na Champions Cupu savladavši u finalu Marka Williamsa 7–5[50] i došao do finala na Grand Prixu, ali mu se tu Williams revanširao 5–9.[51] Zatim je odbranio titulu na China Openu ponovo pobijedivši Williamsa, ovog puta 9–3.[52] Uslijedilo je osvajanje Irish Mastersa, gdje je u finalu savladao Hendryja 9–8, da bi zatim došao do svog prvog naslova svjetskog prvaka (koji je posvetio svom ocu[53]), pobijedivši u finalu Johna Higginsa 18–14.[54][55] Sezonu je završio osvojivši Premijer ligu. Nakon što je završio na 2. mjestu u ligaškom dijelu ovog takmičenja, u polufinalu je pobijedio Higginsa 6–3, a u finalu je bio bolji od Hendryja 9–7.[56]
Sezonu 2001/2002. počeo je kao broj 1 na listi najboljih snukeraša svijeta. U decembru je treći put osvojio UK Championship (10–1 protiv Dohertyja).[37] Na SP-u 2002. O'Sullivana je u polufinalu očekivao meč protiv Hendryja. U izjavi prije meča malo se narugao Hendryju.[57] U samom meču prvu sesiju dobio je O'Sullivan 8-5, ali je Hendry bio bolji u drugoj i izjednačio na 12-12. Hendry je nastavio s dobrom igrom i u 3. sesiji i na kraju pobijedio 17-13. Nakon meča O'Sullivan je optužio Hendryja za loše sportsko ponašanje, aludirajući na Hendryjevo ponašanje nakon jednog promašenog udarca na jednom prijašnjem turniru.[58] Hendry nije komentirao O'Sullivanovu izjavu, iako je zbog nje O'Sullivan dobio neke kritike od Stevea Davisa, Dennisa Taylora i Clivea Evertona. Kasnije se izvinio Hendryju zbog svojih komentara.[59] Sezonu je okončao odbranivši titulu u Premijer ligi. U ligaškom dijelu ovog takmičenja bio je prvi, da bi zatim u polufinalu nadigrao Jimmyja Whitea 6–2, a u finalu Higginsa 9–4.[60]
I sezona 2002/2003, koju je počeo kao svjetski broj 1[20], bila je uspješna za O'Sullivana. Osvojio je Scottish Masters, Malta Cup i Irish Masters te je SP 2003. počeo kao glavni favorit za titulu. Međutim, treći put u karijeri poražen je u 1. kolu, ovaj put od nepostavljenog Marca Fua, iako je imao 4 trocifrena brejka, uključujući i 1 maksimalni. Zbog ovog poraza sezonu je završio na 3. mjestu liste.
2004. O'Sullivanov otac telefonirao je šestostrukom svjetskom prvaku iz 1970-ih, Rayu Reardonu, i pitao ga može li dati neke savjete Ronnieju.[61] Uz Reardonovu podršku O'Sullivan se vratio u formu i osvojio SP, uvjerljivo pobijedivši u finalu Graemea Dotta 18–8, iako je izgubio prvih 5 frejmova, što je pripisao "mentalnim igrama" Dottovog trenera (O'Sullivanovog bivšeg), koji je ušao u O'Sullivanovu svlačionicu nekoliko minuta prije početka meča.[62] U polufinalu je pobijedio Hendryja čak 17-4, što je bilo najjednostranije polufinale SP-a ikad.[63] O'Sullivan je u sljedećim dvjema sezonama bio rangiran na 1. mjestu liste.
Sljedeća 2 turnira koja je osvojio bili su Masters i Welsh Open. Ipak, zbog medicinskih razloga nije učestvovao na China Openu. Na ovo je kritiku uputio Anthony Hamilton, koji je rekao da O'Sullivan ima dužnost da promovira snuker.[64]
Na SP-u O'Sullivana je u četvrtfinalu porazio Peter Ebdon 13–11, nadoknadivši zaostatak od 2-8; Ebdon je igrao veoma odlučno i ustrajno, a mnogi su mu posmatrači prigovorili da je namjerno usporavao ritam igre kako bi poremetio O'Sullivanovu brzu igru.[65] Nakon meča O'Sullivan je izjavio za štampu da se vjerovatno neće takmičiti naredne sezone i da će se možda potpuno povući iz snukera.[66] Međutim, u septembru 2005. objavio je da će ipak nastupati u sezoni 2005/2006, ali ne na svim turnirima, i da će provesti neko vrijeme u SAD-u takmičeći se u bilijaru "osmici" u okviru elitnog International Pool Toura.[67]. Ali, ispalo je da se IPT-turnir na kojem je O'Sullivan trebao debitirati preklapa sa završnim turnirom u okviru Premijer lige, gdje je branio titulu pobjednika. O'Sullivan je zbog toga promijenio planove i odbranio titulu, "pomevši" Hendryja 6-0, uz 4 trocifrena brejka.
Nakon teškog poraza 2-9 od Higginsa u finalu Grand Prixa, O'Sullivan je stigao do finala Mastersa, gdje ga je opet porazio Higgins (9–10). Tokom većeg dijela meča 1. kola UK Championshipa protiv Marka Kinga O'Sullivan je sjedio s mokrim peškirom preko glave.[68] King je dobio meč 9–8.
Na SP-u 2006. u 1. kolu pobijedio je Davea Harolda 10-4, a nešto se više namučio u 2. kolu protiv Velšanina Ryana Daya (13-10). Sličan meč uslijedio je i u četvrtfinalu protiv Marka Williamsa. Pred posljednju sesiju O'Sullivan je vodio 10–6. Zatim se Williams vratio u meč, dobivši 5 uzastopnih frejmova, ali je O'Sullivan uspio sačuvati živce i pobijediti 13–11. U polufinalu ga je čekao Dott, koji je napravio vodstvo na početku, ali je rezultat nakon 2 sesije bio 8–8. O'Sullivan je tokom prvenstva imao problema s vrhom svog štapa, što se nastavilo i protiv Dotta, uključujući i slučaj u kojem je TV-snimak pokazao da O'Sullivan namjerno uklanja vrh sa svog štapa. To mu je osiguralo 15-minutnu pauzu da ponovo stavi vrh, nakon čega je "počistio" stol brejkom od 124 poena. Direktor turnira Mike Ganley prihvatio je O'Sullivanovo objašnjenje da je vrh jednostavno otpao te nije bilo nikakve kazne.[69] Ovaj incident kritizirao je Dott, kao i Steve Davis i John Parrott.[70] Dott je zatim dobio svih 8 frejmova u 3. sesiji i trebao mu je još samo jedan za ulazak u njegovo drugo finale u 3 godine. U posljednjoj sesiji O'Sullivan je osvojio prva 3 frejma, ali je zatim napravio grešku koja je omogućila Dottu da završi meč ubacivši crnu kuglu. Nakon Dottove pobjede O'Sullivan je poklonio svoj štap i kutiju jednom dječaku u publici.[71] BBC navodi da je O'Sullivan tokom prvenstva promijenio 21 vrh štapa[69]; O'Sullivan je kasnije izjavio da je prije prvenstva koristio 7 vrhova i još 8 tokom prvenstva te da će od sljedeće sezone igrati novim štapom.[71] Njegova odluka da ne nastupi na Malta Cupu koštala ga je gubitka 1. mjesta na listi za narednu sezonu.[72]
Na putu do finala Northern Ireland Trophyja, u kojem je poražen 6–9 od Dinga Junhuija, u polufinalu je "pomeo" Dominica Dalea 6-0 za samo 53 minute, što je rekord za mečeve na 6 dobijenih frejmova.[73]
U decembru 2006, u četvrtfinalu UK Championshipa protiv Hendryja, O'Sullivan je na pomalo dramatičan način predao meč u 6. frejmu (meč se igrao na 9 dobijenih). Nakon jakog starta Hendryja zaostajao je 0–4, prije no što je uspio osvojiti 1 frejm. 6. frejm otvorio je brejkom od 24 poena, ali je tada napravio grešku i ostavio sebi težak udarac s crne na crvenu kuglu. Nakon što je promašio crvenu, O'Sullivan se mirno rukovao s Hendryjem (rekavši mu da "mu je dosta meča, druže") i sudijom Janom Verhaasom te otišao iz dvorane, zapanjivši sve prisutne. Ovaj incident uzrokovao je manje smetnje Graemeu Dottu i Steveu Davisu, koji su na susjednom stolu igrali svoj četvrtfinalni meč. Dott je kasnije rekao da je u početku pomislio da su O'Sullivan i Hendry započeli svađu ili tuču kad je čuo da je neko iz publike dobacio "Stisni malo, Ronnie".[74] Kasnije je službeno potvrđeno da je O'Sullivan predao meč, koji je registriran rezultatom 9-1 za Hendryja. Svjetska snukerska asocijacija objavila je da će navijačima koji su doputovali da gledaju ovaj meč biti date besplatne karte za mečeve sljedećeg dana, kao vid kompenzacije.[75] O'Sullivan je kasnije tog dana izdao izjavu kojom se izvinio zbog svog postupka, rekavši da će se "uskoro vratiti na noge i boriti jače nego ikad".[74] 31. 5. 2007. Asocijacija je kaznila O'Sullivana sa 20.800 funti i oduzela mu 900 bodova na listi najboljih snukeraša zbog ovog incidenta.[76][77]
O'Sullivan se vratio u akciju na Mastersu, a reakcija publike bila je podijeljena: neki su mu aplaudirali, a neki zviždali. Dobio je meč 1. kola protiv Alija Cartera 6-1, uz 2 trocifrena brejka. Međutim, ponovo je izazvao kontroverze kad se nije pojavio na konferenciji za štampu nakon meča.[78] Doduše, dao je kratki intervju za BBC, u kojem je rekao da je puno sretniji nego na UK Championshipu i da ponovo igra dobro. Sir Rodney Walker kasnije je izdao izjavu u kojoj se kaže da je O'Sullivanu bilo opravdano izbjegavanje medija zbog okolnosti u kojima se tada nalazio.[79] Ovu odluku kritizirali su Shaun Murphy[80] i Ken Doherty. O'Sullivan je na kraju osvojio turnir, pobijedivši u finalu Junhuija. Steve Davis primijetio je O'Sullivanovo dobro sportsko ponašanje tokom finala, naročito kad je utješio Junhuija nakon 12. frejma, u kojem je Junhuija vidljivo uznemirio jedan čovjek iz publike, koji je ubrzo izbačen iz dvorane. O'Sullivan je tada vodio 9–3 i dobio je i sljedeći frejm za pobjedu 10–3.[81]
Na Malta Cupu O'Sullivana je već u 1. kolu porazio Michael Holt (3–5). Kasnije, tokom Welsh Opena, O'Sullivan je objavio kako će njegova tehnika doživjeti značajnije promjene jer nije bio zadovoljan posljednjim rezultatima, u koje spada i poraz od Neila Robertsona 4–5 u četvrtfinalu ovog turnira. U istoj fazi Irish Mastersa O'Sullivan je protiv Joea Swaila postigao maksimalni brejk na putu do tijesne pobjede 5–4. Međutim, pošto stol na kojem su igrali nije imao službeno ratificirane rupe, ovaj brejk ne računa se u njegov ukupni broj maksimalnih brejkova. Organizatori su u početku ponudili automobil igraču koji postigne maksimalni brejk, ali nisu bili u mogućnosti održati to obećanje. Kasnije te večeri O'Sullivan je u još jednom tijesnom meču pobijedio Higginsa 6–5, a zatim u finalu lahko savladao Barryja Hawkinsa 9–1, postavši tako prvi osvajač novog trofeja Paul Hunter, koji mu je uručila Hunterova udovica Lyndsey.
Tik prije početka SP-a 2007, na kojem mu je u 1. kolu protivnik opet bio Junhui, O'Sullivan je rekao da je žrijeb namješten, što je World Snooker negirao[82] i O'Sullivan je kasnije povukao optužbe.[83] Na kraju je lahko dobio taj meč 10-2. Dobio je i Robertsona u 2. kolu 13–10, unatoč tome što je tokom meča izgubio 6 uzastopnih frejmova, ali ga je u četvrtfinalu porazio kasniji pobjednik, Higgins, rezultatom 9–13.
O'Sullivan se povukao s prvog rangirnog turnira u sezoni, Shanghai Mastersa, navevši kao razlog probleme s leđima, zbog kojih su mu liječnici savjetovali da ne putuje. Također je odlučio ne nastupiti na pozivnom turniru Pot Black.
Na Grand Prixu došao je do finala, u kojem je izgubio od Fua 6–9. Tokom Northern Ireland Trophyja postavio je novi rekord, postigavši 5 trocifrenih brejkova u pobjedi 5–2 protiv Cartera, uključujući i njegov 7. službeni maksimalni brejk. Međutim, odmah u narednom kolu porazio ga je Fergal O'Brien. 2. decembra 2007. osvojio je 4. uzastopnu (i rekordnu sedmu ukupno) titulu pobjednika Premijer lige, pobijedivši u finalu Higginsa 7–4.
15. decembra postigao je svoj 8. maksimalni brejk na službenim takmičenjima u odlučujućem frejmu polufinala UK Championshipa u Telfordu protiv Marka Selbyja, izjednačivši se po tome sa Hendryjem.[84] Time je također postao tek treći igrač u historiji profesionalnih takmičenja koji je došao do pobjede ostvarivši maksimalni brejk u posljednjem odigranom frejmu datog meča. Prvi je to učinio Hendry upravo protiv O'Sullivana 1997. u finalu Charity Challengea, a drugi Mark Williams u 1. kolu SP-a 2005. O'Sullivan je i drugi igrač (nakon Higginsa) koji je postigao maksimalne brejkove na dvama uzastopnim rangirnim turnirima. Na kraju je osvojio turnir pobjedom protiv Stephena Maguirea 10–2 (nakon 1. sesije vodio je 8–0), primivši ček na 100.000 funti za prvi osvojeni rangirni turnir nakon skoro 3 godine čekanja.
Maguire mu se revanširao 12. januara 2008. u 1. kolu Mastersa. Maguire je vodio 4–1 prije no što se O'Sullivan vratio na 5–5, ali je odlučujući frejm osvojio Maguire, nakon što O'Sullivan nije ubacio plavu kuglu koristeći pomoćni štap.[85]
Nakon povlačenja s pozivnog Malta Cupa O'Sullivan se vratio na Welsh Openu u februaru. Odigrao je dobar turnir i došao do finala, ali ga je tu pobijedio Selby 9–8, iako je O'Sullivan vodio 8–5.[86]
Zatim je došao na China Open, gdje ga je već u 1. kolu porazio Fu (4–5). Međutim, na konferenciji za štampu nakon meča O'Sullivan je davao lascivne komentare, pozvavši jednog novinara da izvede fellatio na njemu, a zatim se smijao s portparolom World Snookera. Također se šalio o veličini i obimu svog penisa, nakon čega je simulirao spolni čin na mikrofonu.[87] U junu 2008. WPBSA kaznila ga je oduzimanjem novca i poena koje je zaradio na ovom turniru.
Na SP-u 2008, u meču 2. kola protiv Williamsa, postigao je rekordni 9. maksimalni brejk na službenim takmičenjima.[88] To mu je bio 3. maksimalni brejk u ovoj sezoni te treći u Crucible Theatreu. Također, to je bio 4. maksimum ostvaren u frejmu kojim je dobijen meč. U intervjuu nakon ove pobjede (13–7) rekao je: "Konačno mogu kupiti Bentley Continental GT."[89] Ubrzo nakon što je O'Sullivan ubacio završnu crnu kuglu, snukerska legenda Dennis Taylor nazvao ga je "totalnim genijem".[90] Ipak, već narednog dana i Carter je postigao maksimum, pa je O'Sullivanu pripala "samo" polovina nagrade za maksimalni i najveći brejk, koje su inače iznosile 147.000, odnosno 10.000 funti.[91] Osim Williamsa, O'Sullivan je na putu do finala pobijedio još Liu Chuanga, Liang Wenboa i Hendryja. U finalu ga je čekao Carter; Ronnie je na kraju slavio 18–8 i tako 3. put postao svjetski prvak. U kasnijem intervjuu nagovijestio je kako možda neće nastupati u narednoj sezoni, ali i da bi mogao pokušati osvojiti još koju titulu svjetskog prvaka.[92]
Na kraju sezone O'Sullivan je, zajedno s Williamsom i Maguireom, napustio menadžersku kompaniju 110sport i prešao u Grove Leisure, čije je sjedište u Romfordu (predgrađe Londona).[93]
Novu sezonu počeo je osvajanjem Northern Ireland Trophyja, pobijedivši u finalu Davea Harolda 9–3. O'Sullivan je jedini igrač u posljednje 4 godine koji je osvojio 2 uzastopna rangirna turnira.[94]
Zatim je došao do finala u Shanghaiju, pobijedivši u polufinalu Maguirea uz brejkove od 141 i 145 poena. Međutim, u finalu ga je pobijedio kvalifikant Ricky Walden 8–10. O'Sullivan je vodio 8–6, ali je Walden dobio 4 frejma zaredom i tako osvojio turnir.
U Premijer ligi pobijedio je Selbyja 7-2, što je značilo da je osvojio ovo takmičenje 8. put u karijeri i 5. put uzastopno. Ipak, nije uspio odbraniti titulu na UK Championshipu, izgubivši u 2. kolu od Joea Perryja 5–9. U ovom meču O'Sullivan je predao 12. frejm, čime je Perry poveo 5-7, iako je Perry u tom trenutku imao samo 23 poena prednosti. Komentirajući poslije, O'Sullivan je rekao da je "možda izgledalo kao da sam izgubio glavu, ali siguran sam da ću se vratiti".[95] Zbog ovoga je kasnije kažnjen s 300 funti i naređeno mu je da plati 1.000 funti dodatnih troškova.[96][97][98]
Na Mastersu je došao do finala preko Perryja, Cartera i Maguirea. U napetom finalu protiv Selbyja, koji je branio titulu, nijedan od njih nije mogao napraviti značajnije vodstvo, a frejmovi su dobijani i velikim brejkovima i u tijesnim završnicama. Nakon O'Sullivanovog vodstva 3-1, 1. sesija ipak se završila 4–4. Selby je zatim došao do vodstva 7-5, osvojivši 3 frejma zaredom, a O'Sullivan mu se odmah nakon toga revanširao na isti način i poveo 8–7. Iduća 2 frejma su podijelili, a pri rezultatu 9–8, nakon što su obojica propustili prilike, O'Sullivan je napravio brejk od 55 poena za pobjedu 10-8 i njegovu 4. titulu na ovom turniru. Time je postao tek drugi igrač (nakon Hendryja) koji je osvojio ovaj turnir više od 3 puta. U intervjuu nakon meča O'Sullivan je ovu pobjedu, ostvarenu štapom koji je dobio tek 7–8 dana ranije, proglasio svojim najvećim postignućem u snukeru. Na putu do 4. titule na Mastersu oborio je Hendryjev rekord u broju trocifrenih brejkova na ovom turniru, došavši do ukupnog zbira od 44 (do 2009). Također je doprinio u postizanju rekordna 32 trocifrena brejka na turniru ukupno, što je za 6 frejmova više od rekorda iz 2007.
Na SP-u 2009. u 1. kolu pobijedio je Binghama, uz brejkove od 140, 104 i 103 poena. No, u 2. kolu od njega je bio bolji Mark Allen 11–13, nakon što je O'Sullivan vodio 9–7.[99]
Sezonu je počeo osvajanjem Shanghai Mastersa, pobijedivši u finalu Wenboa 10-5. Do finala je izgubio samo 6 frejmova (pobijedio je Dotta 5–0, Fua 5–2, Junhuija 5–3 i Higginsa 6–1).[100] Nakon ovog turnira pridružio se novoosnovanoj Asocijaciji snukeraša (Snooker Players Association). Na sljedećem rangirnom turniru, Grand Prixu, u 1. kolu pobijedio je Jamieja Burnetta, a zatim je tijesno poražen od Higginsa (4–5). 29. novembra nije uspio zadržati titulu u Premijer ligi jer ga je u finalu porazio Murphy 7–3.[101] Nakon pobjede protiv Matthewa Stevensa u 1. kolu UK Championshipa (9–3), O'Sullivan je ponovo uzrokovao kontroverze na konferenciji za štampu nakon meča, opisavši način na koji je WPBSA rukovodila svijetom snukera kao "rak koji se širi kroz snuker", a također je rekao: "Leukemija se ukorijenila." Dao je svoju podršku novoj eri u snukeru, predvođenu Barryjem Hearnom.[102] Zatim je dobio 2 naredna meča, protiv Ebdona i Selbyja, ali ga je u polufinalu opet pobijedio Higgins 9–8 (iako se O'Sullivan iz zaostatka 2–8 vratio na 8–8).[103]
Odbranu titule na Mastersu počeo je pobjedom protiv Robertsona 6–4, iako je gubio 0–3.[104] Nakon ovoga je pobijedio Ebdona 6-3 i ušao u polufinale, u kojem je bio bolji od Williamsa 6–5 i tako došao do svog 6. finala na Mastersu u 7 godina. Tu ga je drugu godinu zaredom čekao Selby, koji je ovog puta slavio 10–9, iako je O'Sullivan vodio 9–6.[105] Na Welsh Openu došao je do polufinala, u kojem je bolji bio Higgins 4–6. Prethodno je pobijedio Binghama, Copea i Marka Allena.
U 1. kolu China Opena O'Sullivana je rezultatom 3–5 porazio 22-godišnji Tian Pengfei, koji je igrao s pozivnicom organizatora. U 8. frejmu O'Sullivan je promašio završnu crnu kuglu (kojom bi izjednačio rezultat na 4–4); kugla je završila blizu rupe i O'Sullivan je predao frejm i meč. Ovim porazom izgubio je priliku da odbrani 1. mjesto na listi najboljih snukeraša. Na SP-u, u 1. kolu porazio je Wenboa 10–7[106], u 2. kolu savladao je Williamsa 13–10[107], ali ga je u četvrtfinalu porazio Selby 11–13.[108]
O'Sullivan je ovu sezonu počeo na 1. takmičenju iz serije Players Tour Championship, gdje je u četvrtfinalu poražen od Copea 0–4.[109] Sljedeći nastup imao je na 4. takmičenju iz ove serije, gdje ga je u finalu pobijedio Barry Pinches 3–4.[110] Na World Openu postigao je svoj 10. službeni maksimalni brejk u posljednjem frejmu meča protiv Marka Kinga, koji je dobio 3–0. Međutim, sudija Verhaas morao ga je nagovoriti da ubaci završnu crnu kuglu jer na turniru nije bilo posebne nagrade za maksimalni brejk, samo 4.000 funti za najveći brejk. Čak i tada O'Sullivan je crnu kuglu odigrao prilično nonšalantno.[111] Time je izbio na 1. mjesto liste igrača s najviše službenih maksimalnih brejkova. Nakon toga je na putu do finala pobijedio Jimmyja Whitea, Hendryja, Maguirea i Ebdona. Ali u finalu je bolji bio Robertson 1–5. Zatim je učestvovao u Premijer ligi. U polufinalu se revanširao Robertsonu, a u finalu je pobijedio Murphyja 7–1 i tako čak 9. put u karijeri osvojio ovo takmičenje.[112] Na UK Championshipu u decembru porazio ga je Bingham već u 1. kolu (6–9).[113]
Isto mu se desilo i na Mastersu mjesec dana kasnije. Ovaj put pobijedio ga je Allen 4–6.[114] Na Snooker Shoot-Outu došao je do polufinala, u kojem je bolji bio Robert Milkins. Zatim je na sljedećim dvama rangirnim turnirima također poražen u 1. kolu: na Welsh Openu i China Openu (oba puta pobijedio ga je Day).[115][116] Na SP-u došao je do četvrtfinala, pobijedivši prvo Dalea 10–2, pa Murphyja 13–10, ali ga je zatim savladao Higgins 10–13.[117]
_2012-02-05_65.jpg)
Novu sezonu počeo je kao i prošlu, na 1. takmičenju u okviru Players Tour Championshipa, gdje je u finalu pobijedio Perryja 4-0.[118] Na Paul Hunter Classicu, u meču protiv Adama Duffyja, postigao je svoj 11. službeni maksimalni brejk, čime je još malo popravio rekord.[119] Došao je do polufinala turnira, ali je tu bolji bio Selby (3-4).[120] Sljedeći nastup imao je na Shanghai Mastersu. Tu ga je u 2. kolu pobijedio Anthony Hamilton (3–5).[121] Nakon ovoga je osvojio 7. takmičenje u okviru PTC-a, pobijedivši u finalu Stevensa 4–2.[122] U novembru se plasirao u finale Antwerpen Opena, gdje ga je porazio Judd Trump 3–4.[123] Nakon svih 12 PTC-turnira O'Sullivan je u ukupnom poretku zauzeo 2. mjesto, upravo iza Trumpa.[124] Kasnije je 10. put u karijeri osvojio Premijer ligu, pomevši u finalu Junhuija 7–1, a prethodno je na tabeli u ligaškoj fazi zauzeo 1. mjesto.[125][126] Njegov naredni turnir bio je UK Championship, gdje ga je u 2. kolu ponovo izbacio Trump (5–6).[127] Na Mastersu ga je još jednom porazio Trump, ovaj put 2–6 u četvrtfinalu.[128] Na German Mastersu je došao do svog prvog finala na rangirnom turniru još od World Opena 2010. Pobijedio je 9–7 protiv Maguirea, iako je još u 1. kolu zaostajao 0–4 u meču protiv Andrewa Higginsona.[129] Nakon ovoga je stigao do polufinala na Welsh Openu, u kojem je bolji bio Selby (2–6)[130], i četvrtfinala na China Openu, gdje ga je porazio Maguire 4–5.[131]
Na SP-u 2012. u prva 3 meča porazio je 3 bivša svjetska prvaka: Ebdona (10–4), Williamsa (13–6) i Robertsona (13–10).[132] U polufinalu je bio bolji od Stevensa 17–10 i plasirao se u svoje 4. finale na svjetskim prvenstvima. Finalni meč bio je repriza finala iz 2008, kad mu je protivnik bio Carter. O'Sullivan je slavio i ovaj put (18–11) i u dobi od 36 godina postao najstariji svjetski prvak još od Reardona, koji je imao 45 godina kad je osvojio titulu 1978.[133][134][135] U 8. frejmu finala napravio je brejk od 141 poena, najveći ikad u finalima u Crucibleu (od 1977).[136][137] Sezonu je završio na 9. mjestu WPBSA-liste.[138] 10. maja 2012. proglašen je igračem sezone, a uveden je i u Kuću slavnih, zajedno s Walterom Donaldsonom, Markom Williamsom i Johnom Higginsom.[139]
6. juna WPBSA objavila je da O'Sullivan nije potpisao službeni ugovor (koji igrači moraju potpisati sa WPBSA ako žele nastupati na rangirnim turnirima) i da se zbog toga neće moći takmičiti u sezoni 2012/13. sve dok ne potpiše.[140][141] Istog dana O'Sullivan je izjavio da ugovor smatra "preteškim" i da u ovom trenutku u karijeri "ne želi preuzeti takve obaveze".[142] Međutim, početkom augusta O'Sullivan se ipak predomislio i potpisao igrački ugovor[143], iako je polovinom jula slomio nogu prilikom trčanja.[144] Vratio se u akciju na 3. turniru PTC-serije, gdje je izgubio od Simona Bedforda 3–4, iako je vodio 3–2.[145] Nakon Shanghai Mastersa ispao je iz najboljih 16 prvi put nakon što je tu ušao u sezoni 1994/95.[146][147] Njegov povratak snukeru na inauguralnom International Championshipu u Kini bio je kratkog vijeka jer se povukao s turnira nakon što mu je liječnik savjetovao da ne putuje.[148][149] 6. novembra objavljeno je da se O'Sullivan povukao sa svih turnira za koje je bio prijavljen i da neće nastupati u ostatku sezone.[150] Ipak, 26. februara 2013. O'Sullivan je sazvao konferenciju za novinare u Londonu na kojoj je objavio da će se vratiti u snuker i braniti titulu svjetskog prvaka.[151][152] U 1. kolu savladao je Marcusa Campbella 10–4, zatim Cartera 13–8 (repriza finala SP-a iz 2008. i 2012), da bi zatim "pregazio" Stuarta Binghama 13–4. U polufinalu je bio bolji od Trumpa 17–11[153], a u finalu od Hawkinsa 18–12, postavši tako prvi igrač koji je odbranio titulu svjetskog prvaka nakon Hendryja 1996.[154]
Sezonu 2013/14. počeo je na 19. mjestu WPBSA-liste.[155] Iz ličnih razloga povukao se s prvog rangirnog turnira sezone, Wuxi Classica, nedugo prije kvalifikacijskog meča koji je trebao igrati protiv Michaela Wasleya.[156] U junu 2013. nastupio je na Bulgarian Openu, što mu je bio prvi turnir izvan Engleske u posljednjih 15 mjeseci, ali je izgubio 2–4 u polufinalu od Higginsa.[157] U augustu je objavio svoj raspored za nastupe u ostatku sezone, koji uključuje UK Championship, German Masters, Welsh Open i Masters, te povratak u Crucible i još jedan pokušaj odbrane titule svjetskog prvaka.[158] U istom mjesecu došao je do 1/16 finala Bluebell Wood Opena, gdje je doživio iznenađujući poraz 1–4 od Petera Linesa[159], ali je zatim dominantno osvojio Paul Hunter Classic porazivši u finalu Gerarda Greenea 4–0.[160] Nakon toga se kvalificirao za International Championship pobijedivši Joela Walkera 6–1. U 1. kolu savladao je Anthonyja McGilla 6-2, ali je u 1/16 finala izgubio od Wenboa 4-6.[161] Zatim je došao do finala na Antwerp Openu, ali je izgubio 3–4 od Selbyja, iako je vodio 3–1.[162] Na turniru Champion of Champions pobijedio je Junhuija i Robertsona u odlučujućem frejmu, da bi na kraju došao i do titule pobjedom u finalu protiv Binghama 10–8.[163] Na UK Championshipu stigao je do četvrtfinala, ali mu se Bingham tu revanširao 4–6, iako je O'Sullivan napravio brejkove od 135 i 127.[164]
Na Mastersu je u 1. kolu savladao Milkinsa 6–1.[165] U narednom meču, četvrtfinalnom okršaju protiv Waldena, demonstrirao je sve svoje umijeće "pomevši" protivnika 6–0 za svega 57 minuta i 48 sekundi, postigavši pritom 556 uzastopnih poena (novi rekord na bilo kojem profesionalnom turniru), popravivši prethodni rekord od 495 poena koji je postavio Junhui u Premijer ligi 2007. Walden je u cijelom meču postigao svega 39 poena.[166][167][168] U polufinalu je savladao Maguirea 6–2 i tako se 10. put plasirao u finale ovog turnira, u kojem ga je čekao branilac titule Selby.[169] O'Sullivan je dominirao 1. sesijom povevši čak 7–1. Selby je nakratko uspio uzvratiti, ali na kraju je rezultat glasio 10–4, čime je O'Sullivan došao do 5. titule na ovom prestižnom turniru.[170]
22. januara 2014. Disciplinska komisija WPBSA izdala je izjavu u kojoj se kaže da je O'Sullivan prekršio pravila članstva ove organizacije.[171] Kažnjen je sa 6.000 funti i naređeno mu je da plati još 1.000 funti zbog tri objave na njegovom ličnom profilu na Twitteru iz septembra i oktobra 2013. za koje je WPBSA smatrala da štete ugledu snukera. Prva objava odnosila se na optužbe za namještanje mečeva, druga na sugestiju da koristi doping, a treća je smatrana "uvredljivom".[172] Komisija je kaznila O'Sullivana sa dodatnih 1.000 funti zbog "pogrdnih, uvredljivih i neučtivih" komentara na račun sudije Jana Verhaasa tokom kvalifikacija za German Masters u decembru 2013. Incident se desio nakon što je Verhaas zatražio od O'Sullivana da utrpa košulju u pantalone tokom meča. O'Sullivan se izvinio zbog svog ponašanja prema sudiji izjavivši da se nije osjećao dobro tog dana i da je u dvorani bilo previše toplo.[173][174]
Na Welsh Openu O'Sullivan je u osmini finala porazio Waldena 4–1[175] u četvrtfinalu Higginsa 5–1[176], a u polufinalu Hawkinsa 6–2.[177] U finalu ga je čekao Ding Junhui, ali ni protiv njega nije imao puno problema. Pobijedio ga je 9–3 i osvojio svoju 3. titulu na ovom turniru[178] i 26. rangirni turnir u karijeri.[179] Da stvar bude još bolja, u posljednjem frejmu napravio je svoj 12. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima i tako se ponovo odvojio od Hendryja na vrhu vječne liste po broju maksimalnih brejkova.[180][181] Tokom sezone nastupao je i na turnirima iz PTC-serije i završio na 2. mjestu u ukupnom poretku evropske serije ovih turnira[182][183], čime se kvalificirao za finalni turnir. Na njemu je porazio Scotta Donaldsona 4–0 u 1/16 finala, ali je u idućem kolu izgubio 3–4 od Yu Delua[184], uprkos tome što je napravio brejk od 140 poena, što je ostao najveći brejk na turniru.[185]
Odbranu titule na Svjetskom prvenstvu počeo je pobjedom 10–4 protiv Robina Hulla.[186] U meču 2. kola protiv Perryja hvatao je Perryjevo vodstvo u prve 2 sesije, ali je u trećoj preokrenuo rezultat i prošao dalje (13–11).[187] U svom 16. četvrtfinalu na svjetskim prvenstvima, koje je igrao protiv Murphyja, O'Sullivan je dobio 13 od posljednjih 14 frejmova za konačni rezultat 13–3, završivši meč s jednom sesijom manje.[188] U polufinalu, koje je bilo repriza lanjskog finala, pobijedio je Hawkinsa 17–7, također s jednom sesijom manje, i ušao u svoje 6. finale na svjetskim prvenstvima.[189] Suočivši se sa Selbyjem u finalu, O'Sullivan je krenuo snažno i došao do vodstva 10–5, ali je zatim izgubio 10 od narednih 12 frejmova i došao u zaostatak 12–15. Tada je uspio dobiti 2 frejma zaredom, ali Selby se opet odlijepio dobivši naredna 3 frejma, došavši tako do svoje prve titule svjetskog prvaka rezultatom 14–18. O'Sullivanu je ovo bio prvi poraz u finalima svjetskih prvenstava.[190] Iste večeri kad je igrano finale, tačnije, oko 1:30 po lokalnom vremenu, vraćajući se kući sa svojim šestogodišnjim sinom, O'Sullivan je doživio saobraćajnu nesreću na autoputu M1 u blizini Leicestera nakon što je sportski automobil koji je vozio naletio na lokvu vode i udario u zaštitnu ogradu.[191] Obojica su prošla bez povreda.[192] Nakon Svjetskog prvenstva na snagu je stupio novi rangirni sistem, zasnovan na osvojenim novčanim nagradama u toku posljednje 2 sezone umjesto na bodovima, kao što je prije bio slučaj. To je značilo da je O'Sullivan završio sezonu na 4. mjestu WPBSA-liste.[193]
U sezonu je krenuo na Paul Hunter Classicu, ali je u osmini finala iznenađujuće izgubio od Tian Pengfeija 2–4.[194] Prvi rangirni turnir na kojem je nastupio bio je Shanghai Masters, gdje je izgubio od McManusa 3–5.[195] Zatim se takmičio na International Championshipu u Chengduu, koji se navodi kao najveći turnir u Aziji; prethodno je u kvalifikacijama[196] pobijedio Jamesa Cahilla.[197] Nakon što se u 1. kolu nešto više mučio protiv Woollastona (6–4) iduća 2 meča dobio je 6–1 (protiv McGilla i Li Hanga).[198] To ga je dovelo do četvrtfinala i meča protiv Marka Williamsa, čovjeka koji ga nije pobijedio 12 godina; međutim, nakon što je zaostajao 0–3, Williams je osvojio narednih 5 frejmova, a na kraju i meč rezultatom 6–5.[199] O'Sullivan je zatim nastupio na takmičenju Šampion šampiona, na kojem je bio branilac titule. Odbranu je počeo porazom 4–2 protiv Binghama, ali je kasnije pomeo Fua 6–0 i ušao u polufinale, u kojem je savladao Junhuija 6–4. U finalu ga je čekao Trump. Nadigrao je i njega 10–7, postigavši 4 trocifrena brejka i 11 brejkova preko 50 poena tokom meča. 4. decembra 2014. u meču 4. kola UK Championshipa protiv Matthewa Selta postigao je svoj 13. maksimalni brejk na profesionalnim turnirima.[3] Tri dana kasnije došao je do svoje pete titule na ovom turniru pobijedivši Trumpa 10–9. Nakon što je zaostajao 1–5 i 4–9, Trump je osvojio 5 frejmova zaredom, ali je O'Sullivan ipak dobio odlučujući uprkos tome što je igrao sa slomljenim gležnjem (slomio ga je sedmicu prije dok je trčao).[200][201]
U 1. frejmu četvrtfinalnog meča na Mastersa protiv Fua postigao je 776. trocifreni brejk u karijeri i tako pretekao Hendryja na 1. mjestu vječne liste. Dobio je ovacije od publike, a meč je dobio 6–1.[202] Međutim, u polufinalu je istim rezultatom izgubio od Robertsona i to je bio prvi put da je poražen u ovoj fazi Mastersa nakon 10 prethodnih pobjeda, a prekinut je i njegov niz od 15 uzastopnih pobjeda u svim takmičenjima.[203]
Na SP 2015. u 1. kolu savladao je Craiga Steadmana 10–3, a u drugom Stevensa 10–5, ali je u četvrtfinalu doživio iznenađujući poraz od Binghama 9–13.[204] Tokom prvenstva bio je uključen u nekoliko incidenata. U meču protiv Steadmana prekršio je pravilo odijevanja kad je skinuo neudobne cipele i nakratko igrao u čarapama prije nego što je posudio druge cipele od Mikea Ganleya, direktora SP-a.[205] U meču protiv Stevensa, frustriran zbog jednog promašaja, zamalo je prelomio svoj štap udarivši njime po stolu.[206] U četvrtfinalu protiv Binghama postavio je kredu na stol i upotrijebio je da proračuna udarac. Kontroverzno, sudija Terry Camilleri nije ga kaznio za ovo iako su mnogi komentatori, među kojima i bivši svjetski prvak Ken Doherty i bivša sutkinja Michaela Tabb, rekli da je, prema pravilima snukera, trebao dosuditi prekršaj od 7 poena.[207] Ovi incidenti naveli su Hendryja da kaže da O'Sullivan nije bio potpuno fokusiran. "Lično mislim da je ovo znak da su mu na umu druge stvari", rekao je Hendry. "Nije adekvatno fokusiran na osvajanje Svjetskog prvenstva."[208]
Nakon poraza u četvrtfinalu SP-a 2015. O'Sullivan se nije pojavljivao na turnirima u idućih 8 mjeseci. Odbio je braniti titulu na Šampionu šampiona i UK Championshipu[209][210] rekavši da pati od oslabljujuće nesanice[211], ali se pojavio kao stručni komentator u studiju tokom UK Championshipa zajedno sa Jimmyjem Whiteom.[212] Vratio se igri u decembru 2015. u kvalifikacijama za German Masters pobijedivši Hamzu Akbara 5–1 u 1. kolu[213], ali je u 2. kolu izgubio 3–5 od Stuarta Carringtona.[214]
Prilikom tradicionalne novogodišnje dodjele titula, ordena i počasti u Ujedinjenom Kraljevstvu proglašen je oficirom Reda Britanskog carstva za svoj doprinos snukeru.[215]
U meču protiv Hawkinsa u sklopu Grupe 1 Championship Leaguea postigao je 800. trocifreni brejk u karijeri, a zatim je u polufinalu grupe pobijedio Waldena 3–0, a u finalu Milkinsa istim rezultatom i plasirao se u finalnu grupu.[216] Na Mastersu je u 1. kolu savladao Marka Williamsa 6–5[217], u četvrtfinalu Selbyja 6–3[218] i u polufinalu Binghama 6–3, plasiravši se tako u svoje 11. finale na ovom turniru.[219] U njemu je "pomeo" Hawkinsa 10–1 i izjednačio se sa Hendryjem po broju titula na Mastersu (6).[220]
Na Welsh Openu je u 1. kolu porazio Barryja Pinchesa 4–1. U posljednjem frejmu ovog meča odbio je priliku da postigne maksimalni brejk, ubacivši ružičastu kuglu nakon pretposljednje crvene i upotpunivši brejk od 146 poena. Nakon meča je izjavio da nagrada od 10.000 funti (+ još 2000 za najveći brejk na turniru) nije bila vrijedna maksimalnog brejka. Prvi čovjek World Snookera Barry Hearn nazvao je O'Sullivanovu odluku "neprihvatljivom" i "neučtivom".[221] U 2. kolu "pomeo" je Tian Pengfeija 4–0 za samo 39 minuta brejkovima od 110, 90, 112 i 102 poena. Kinez je u cijelom meču imao svega 37 poena.[222] U 3. kolu slično je prošao i Jimmy Robertson, koji je izdržao 16 minuta duže. O'Sullivan je postigao brejkove od 94 i 131 poena kao dio niza od 300 poena bez odgovora protivnika.[223][224] U osmini finala pobijedio je Yu Delua 4–1,[225], a zatim svjetskog broja 1, Selbyja, 5–1 u četvrtfinalu, završivši meč brejkom od 132 poena.[226] Pobjedom 6–3 nad Perryjem u polufinalu osigurao je finalni meč protiv Neila Robertsona.[227] Iako je u jednom trenutku zaostajao 2–5, O'Sullivan je dobio 7 frejmova uzastopno (1 u popodnevnoj i 6 u večernjoj sesiji), okončavši meč brejkom od 141 poena za konačnih 9–5, čime se izjednačio sa Johnom Higginsom po broju titula na ovom turniru (4).[228] To je bila njegova 28. rangirna titula, što ga je dovelo na diobu 2. mjesta sa Higginsom i Steveom Davisom po broju osvojenih rangirnih titula. Na cijelom turniru dobio je 36 od 47 frejmova koje je odigrao, postigavši pritom 10 trocifrenih brejkova.[229]
U Championship Leagueu poražen je 3–2 u finalu od Trumpa. Tokom ovog turnira Mark Williams prekinuo je O'Sullivanov niz od 24 pobjede savladavši ga 3–0. O'Sullivan je zatim nastupio na World Grand Prixu i izgubio 4–3 u 1. kolu od Michaela Holta.[230]
U 1. kolu Svjetskog prvenstva pobijedio je Davida Gilberta 10–7. Nakon meča je odbio učestvovati na obaveznoj konferenciji za novinare, a također je odbio razgovarati sa BBC-jem. Dobio je formalno upozorenje od World Snookera i rečeno mu je da će daljnja kršenja ugovora dovesti do kazni.[231] U 2. kolu izgubio je 12–13 od Barryja Hawkinsa, što mu je bio prvi poraz od ovog igrača u 14 godina i tek drugi put u 13 godina da nije uspio doći do četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu.[232]
U augustu 2016. O'Sullivan se pristao takmičiti u novoj seriji turnira pod nazivom Home Nations Series.[233] Nastupio je na Shanghai Mastersu, porazivši Liang Wenboa 5–4 u 1. kolu. To mu je bio prvi meč na profesionalnom turniru u pet mjeseci.[234] U 2. kolu izgubio je od Michaela Holta 5–2.[235]
Na inauguralnom European Mastersu savladao je Davida Gilberta 4–1 u 1. kolu,[236] Marka Allena 4–2 u 2. kolu[237] i Marka Davisa 4–1 u četvrtfinalu.[238] Potonji meč završio je svojim prvim trocifrenim brejkom u sezoni (129) iako je dotad odigrao više od 50 frejmova. Nakon toga je "pomeo" Neila Robertsona 6–0 u polufinalu[239] i plasirao se u svoje 41. finale na rangirnim turnirima u karijeri, u kojem ga je čekao Judd Trump. Iako je nakon 1. sesije vodio 5–3, O'Sullivan je na kraju izgubio finale 8–9.[240] Na prvom turniru iz nove serije Home Nations, English Openu, O'Sullivan je došao do 1/16 finala. Porazio je Jimmyja Robertsona 4–0 u prvom i Zhao Xintonga 4–3 u 2. kolu,[241] ali je u trećem izgubio od Chrisa Wakelina 3–4.[242] Na International Championshipu u 1. kolu savladao je Xiao Guodonga 6–4[243] te Kurta Maflina 6–4 u drugom[244] i plasirao se u 1/8 finala. Međutim, tu ga je pobijedio Michael Holt 4–6,[245] što mu je bio treći uzastopni poraz od Holta u 2016. godini.
O'Sullivan nije nastupio na inauguralnom China Championshipu povukavši se prije turnira,[246] ali se vratio u akciju na Šampionu šampiona. Bio je pobjednik svoje grupe nakon pobjeda protiv Robina Hulla 4–2 u prvom i Martina Goulda 6–2 u drugom kolu, nakon čega je u polufinalu nadigrao Marka Allena prikazavši impresivnu igru, uključujući tri trocifrena brejka.[247] Međutim, takvu igru nije uspio ponoviti u finalu i poražen je 7–10 od Higginsa.[248] Na inauguralnom Northern Ireland Openu O'Sullivan je u 1. kolu savladao Davida Johna 4–1,[249] Jimmyja Whitea 4–1 u drugom[250] i Zhang Andu 4–0 u trećem da bi ga u četvrtom tijesno pobijedio Kyren Wilson 3–4 nakon što se O'Sullivan vratio iz zaostatka 0–3 ostvarivši tri uzastopna trocifrena brejka.[251]
Na UK Championshipu O'Sullivan je dominirao u prvim kolima porazivši Boonyarita Keattikuna 6–0 u prvom,[252] Rhysa Clarka u drugom (također 6–0)[253] i Michaela Georgioua 6–1 u trećem.[254] Zatim je pobijedio Matthewa Stevensa 6–2 u 4. kolu,[255] Marka Williamsa 6–2 u četvrtfinalu,[256] i Marca Fua 6–5 u napetom polufinalu, dobivši odlučujući frejm brejkom od 130 poena.[257] U finalu ga je čekao Selby. U prvoj sesiji, nakon što je O'Sullivan poveo 2–1, Selby je iskoristio O'Sullivanove greške i dobio pet frejmova zaredom. Međutim, u visokokvalitetnoj drugoj sesiji O'Sullivan se vratio i približio na samo jedan frejm zaostatka (7–8), ali Selby je zatim dobio naredna dva i osvojio titulu. U posljednjih šest frejmova ovog finala igrači su napravili pet trocifrenih brejkova, od čega O'Sullivan dva (134 i 130). Ovo je O'Sullivanu bio prvi poraz u finalima UK Championshipa i treći uzastopni poraz u nekom većem finalu u 2016. godini.[258]
Godinu je završio na Scottish Openu. U 1. kolu nadigrao je Matthewa Selta 4–2,[259] u drugom Adama Stefanowa 4–1,[260] u trećem Jimmyja Whitea 4–2 i u četvrtom Marka Allena 4–2[261] da bi ga u četvrtfinalu savladao Higgins 2–5.[262]
U novoj godini O'Sullivan se vratio na Masters kao branilac titule. U dramatičnom meču 1. kola porazio je Liang Wenboa 6–5. U 10. frejmu Liang je promašio završnu crnu kuglu u brejku koji bi mu donio pobjedu. Nakon što je ubacio crnu kuglu O'Sullivan je napravio brejk od 121 u odlučujućem frejmu i prošao dalje.[263] Nakon toga je savladao Neila Robertsona 6–3 u četvrtfinalu[264] i Fua 6–4 u polufinalu i tako ušao u svoje 12. finale na Mastersu.[265] U finalu je porazio Joea Perryja 10–7 i sedmi put osvojio Masters, postavivši rekord po broju titula na ovom turniru.[266]
O'Sullivan igra brzo i napadački. Jako je uspješan u pravljenju velikih brejkova i taktički je solidan igrač, iako je izjavio da prezire duge, razvučene partije jer one štete snukeru kao igri.[267] Dobro igra kad je u vodstvu, a kada zaostaje i kad ga ne ide, sklon je demoralizaciji i često zna izgubiti po nekoliko uzastopnih frejmova.[268] Kad zaostaje u rezultatu i kad su mu potrebni snukeri, predaje frejmove češće od drugih igrača, iako nakon trenerskih savjeta Raya Reardona izgleda da češće nastavlja s igrom u frejmu nego što je to radio ranije.
Dešnjak je, ali može i lijevom rukom igrati na visokom nivou. Iako nema jednaku snagu u lijevoj ruci, njegova "dvoručnost" omogućava mu da udarce koji bi inače zahtijevali korištenje pomoćnog štapa odigrava lijevom rukom. O'Sullivan ponekad igra koristeći različite "mostove" (položaj ruke na koju se pri udarcu oslanja štap).
Kad je prvi put prikazao svoju mogućnost igranja lijevom rukom na SP-u 1996. u meču protiv Alaina Robidouxa, ovaj Kanađanin optužio ga je za omalovažavanje. O'Sullivan je odgovorio da on bolje igra lijevom rukom nego što Robidoux može igrati desnom.[12] Nakon Robidouxove službene pritužbe, O'Sullivan je pozvan na disciplinsko saslušanje, gdje je morao dokazati da može igrati lijevom rukom na visokom nivou. Odigrao je 3 frejma protiv Rexa Williamsa, nekadašnjeg finaliste SP-a, i dobio sva tri. Optužba za narušavanje ugleda snukera kao igre nakon ovoga je povučena.[269]
O'Sullivana mnogi smatraju prirodno najtalentiranijim igračem u historiji[270], a neki ga nazivaju i "genijem".[271][272] Nekoliko njegovih kolega smatra ga najvećim igračem ikad[61][273][274][275], iako mu se zbog temperamenta nekad desi da izgubi samopouzdanje ili interes[1]; tokom njegove kontroverzne karijere forma mu je često bila nestalna[276], a posmatrači su uočili da u njegovom karakteru postoje "2 Ronnieja".[277] Prema riječima Stephena Hendryja nakon njegovog poraza od O'Sullivana na SP-u 2008 (17-6), "O'Sullivan je daleko najbolji igrač na svijetu".[278] Tokom karijere postigao je 747 trocifrenih brejkova (više ih ima samo Hendry).[279]
O'Sullivan je jedan od najpopularnijih igrača[280] i poznat je kao "šoumen".[281] Od svih igrača on možda i najviše privlači publiku snukeru[282] i pomogao je da se u javnosti poboljša slika o snukeru.[271][283] O'Sullivan je sam rekao da ima želju zabaviti publiku te da spore, rastrzane partije odvraćaju gledaoce od snukera.[284] Često ga porede s Alexom Higginsom i Jimmyjem Whiteom, i zbog popularnosti i zbog talenta.
U martu 2014. Eurosport je objavio da je potpisao ekskluzivni ugovor s O'Sullivanom, po kojem će on biti globalni ambasador snukera s ciljem da se poveća zanimanje za snuker na međunarodnom planu.[285] Kao dio ugovora, O'Sullivan je vodio ekskluzivnu seriju emisija o snukeru pod nazivom The Ronnie O'Sullivan Show, koja je uključivala njegov pogled na snuker, razgovore s ostalim profesionalnim igračima i savjete za igranje. Također je pisao za stranicu Eurosport-Yahoo! i njenu mobilnu aplikaciju tokom SP-a 2014.[286]
O'Sullivan je rođen u Wordsleyu[1], a odrastao je i još živi u Chigwellu (Essex), predgrađu Londona u kojem žive bogatiji stanovnici.[287] Pohađao je srednju školu u Wansteadu (također predgrađe Londona).[288] Njegovi roditelji vodili su seks-šopove u Sohu[287]; majka mu je sa Sicilije[289], a njegov djed s očeve strane porijeklom je iz Corka u Irskoj. Njegov otac, Ronnie stariji, zatvoren je 1992. zbog ubistva i pušten 18 godina kasnije.[290] Svoju bivšu djevojku, Jo Langley, upoznao je na sastancima Anonimnih ovisnika[291] i s njom ima kćer Lily Jo (2006) i sina Ronnieja mlađeg (2007).[292] Izviješteno je da su se on i Langley razišli početkom juna 2008.[293] Iz prethodne veze O'Sullivan ima još jednu kćer, Taylor-Ann (1997).[294][295] U februaru 2013. zaručio se s Lailom Rouass, glumicom i nekadašnjom takmičarkom u šouu Strictly Come Dancing, s kojom je u vezi od početka 2012.[296]
Smatraju ga perfekcionistom[297], a veoma je samokritičan[298], čak i u pobjedi.[92][299] Patio je od kliničke depresije, a imao je i neke probleme povezane sa drogom[300], ali trenutno radi sa sportskim psihologom Steveom Petersom, koji mu je pomogao da savlada njegove promjene raspoloženja.[287][301] Poznat po tome što je više puta izjavio da će napustiti snuker[302], O'Sullivan je tokom sezone 2012/2013. radio na farmi svinja.[303]
2003. godine neki su mediji objavili da je O'Sullivan prešao na islam, ali uprkos njegovom samoproglašenom zanimanju za vjeru, ovi su se izvještaji pokazali netačnima.[304][305][306][307] Pokazao je zanimanje i za budizam[291], boravivši na dosta ručkova u Londonskom budističkom centru u distriktu Bethnal Green. Ipak, negirao je čvrstu pripadnost ijednoj religiji.[308]
O'Sullivan je ljubitelj nogometa i navijač je Arsenala.[309] Jedan od njegovih hobija jest i automobilizam. 2004. godine pojavio se u emisiji Top Gear kao "Zvijezda u automobilu razumne cijene". Na testnoj stazi postigao je vrijeme 1:47.3 vozeći Suzuki Aerio.[310] Također je uspio "očistiti" stol na kojem su bile 4 crvene plus sve obojene kugle prije nego što je Stig završio 1 krug na testnoj stazi vozeći O'Sullivanov Mercedes SL 500 s registarskom tablicom "147". 15. i 16. augusta 2009. na Volkswagen Racing Cupu u Silverstoneu odvezao je 2 20-minutne ture u Jetti (broj na Jetti također je bio 147).[311] U prvoj je završio u šljunčanoj zamci, dok je u drugoj vozio bolje, završivši na 14. mjestu.[312] Pored navedenog, također mnogo voli trčati[313] i nastupa za klub Woodford Green with Essex Ladies. Njegov lični rekord na 10 km iznosi 34:54, što ga je svrstalo među najboljih 1.500 trkača na 10 km u Velikoj Britaniji 2008.[314] O'Sullivan uživa i u kuhanju[315] i rekao je da bi, kad bi se vratio u školu, izučavao kuhanje.[316]
| Turnir | 1992/ 93. |
1993/ 94. |
1994/ 95. |
1995/ 96. |
1996/ 97. |
1997/ 98. |
1998/ 99. |
1999/ 00. |
2000/ 01. |
2001/ 02. |
2002/ 03. |
2003/ 04. |
2004/ 05. |
2005/ 06. |
2006/ 07. |
2007/ 08. |
2008/ 09. |
2009/ 10. |
2010/ 11. |
2011/ 12. |
2012/ 13. |
2013/ 14. |
2014/ 15. |
2015/ 16. |
2016/ 17. | ||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Rejting[317] | NR[lower-alpha 1] | 57. | 9. | 3. | 8. | 7. | 3. | 4. | 4. | 2. | 1. | 3. | 1. | 1. | 3. | 5. | 1. | 1. | 3. | 11. | 9. | 19. | 4. | 5. | 10. | ||||||||||||||||||||||||||||
| Rangirni turniri | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| World Grand Prix[lower-alpha 2] | 1K | 1K | ČF | 1K | 2K | 3K | 3K | ČF | F | ČF | ČF | 2K | P | F | ČF | F | ČF | 2K | F | POV | N | N | Nije održan | N | |||||||||||||||||||||||||||||
| Shanghai Masters | Nije održan | POV | F | P | POV | 2K | N | N | 1K | N | 2K | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| European Masters | Nije održan | F | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| European Masters[lower-alpha 3] | ČF | F | PF | 1K | 1K | Nije održan | ČF | P | ČF | 2K | N | 1K | NR | Nije održan | F | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| English Open | Nije održan | 3K | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| International Championship | Nije održan | POV | 2K | ČF | N | 3K | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Northern Ireland Open | Nije održan | 1K | Nije održan | 4K | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| UK Championship | 1K | P | ČF | ČF | 1K | P | POV | ČF | PF | P | ČF | PF | 2K | 1K | ČF | P | 2K | PF | 1K | 2K | N | ČF | P | N | F | ||||||||||||||||||||||||||||
| Scottish Open[lower-alpha 4] | 2K | KV | 3K | 1K | ČF | P | 2K | P | 2K | 2K | 3K | ČF | Nije održan | MR | Nije održan | ČF | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| German Masters[lower-alpha 5] | Nije održan | 1K | P | PF | NR | Nije održan | POV | P | N | KV | ČF | KV | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| World Grand Prix | Nije održan | NR | 1K | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Welsh Open | 1K | 1K | ČF | 2K | 2K | 4K | PF | 3K | 2K | 2K | ČF | P | P | 2K | ČF | F | 2K | PF | 1K | PF | N | P | 3K | P | |||||||||||||||||||||||||||||
| PTC - finale | Nije održan | NKV | POV | NKV | 2K | NKV | N | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| China Open[lower-alpha 6] | Nije održan | NR | 2K | P | P | ČF | Nije održan | POV | 1K | PF | 1K | ČF | 1K | 1K | ČF | N | N | POV | N | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Svjetsko prvenstvo | 1K | 2K | ČF | PF | 2K | PF | PF | 1K | P | PF | 1K | P | ČF | PF | ČF | P | 2K | ČF | ČF | P | P | F | ČF | 2K | |||||||||||||||||||||||||||||
| Nerangirni turniri | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Šampion šampiona | Nije održan | P | P | POV | F | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Masters | N | POZ | P | F | F | ČF | ČF | ČF | 1K | ČF | ČF | F | P | F | P | 1K | P | F | 1K | ČF | N | P | PF | P | P | ||||||||||||||||||||||||||||
| Championship League | Nije održan | N | N | G | G | N | N | N | POV | F | N | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Bivši rangirni turniri | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Dubai Classic[lower-alpha 7] | KV | PF | PF | 1K | P | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Malta Grand Prix | Ne održava se | N | N | N | N | N | ČF | N | Ne održava se | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Thailand Masters[lower-alpha 8] | 2K | 1K | F | 2K | PF | 2K | 1K | 1K | 2K | PF | NR | Nije održan | NR | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| British Open | KV | P | F | PF | 1K | ČF | 3K | PF | ČF | PF | 3K | F | PF | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Irish Masters | Nije bio rangirni | P | ČF | P | NO | NR | Ne održava se | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Northern Ireland Trophy | Nije održan | NR | F | ČF | P | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Bivši nerangirni turniri | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| China Open | Nije održan | PF | Rangirni | Nije održan | Rangirni | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Champions Cup[lower-alpha 9] | Nije održan | ČF | P | F | F | F | PF | P | G | Nije održan | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Scottish Masters | N | N | N | PF | ČF | ČF | P | ČF | P | F | P | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Irish Masters | N | N | 1K | ČF | PF | DKV | ČF | PF | P | ČF | Rangirni turnir | NO | P | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Premijer liga[lower-alpha 10] | G | G | G | G | P | G | PF | PF | P | P | PF | N | P | P | P | P | P | F | P | P | N | Ne održava se | |||||||||||||||||||||||||||||||
| World Grand Prix | Nije održan | F | R | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Bivši turniri snukerskih varijanti | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Shoot-Out | Nije održan | PF | N | N | N | 2K | N | RV | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Legenda za gornju tabelu | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| KV | poraz u kvalifikacijama | #R | poraz u ranoj fazi turnira (POZ = kolo za igrače s pozivnicom, G = grupna faza) |
ČF | četvrtfinale |
| PF | polufinale | F | finale | P | osvojio turnir |
| NKV | nije se kvalificirao | N | nije učestvovao | POV | povukao se s turnira |
| DKV | diskvalificiran | ||||
| NO/ Nije održan | turnir nije održan | |||
| NR/ Nije bio rangirni | turnir nije (više bio) rangirni | |||
| R/Rangirni | turnir je (bio) rangirni | |||
| RV/Rangirni i Turnir varijante | turnir je (bio) rangirni i turnir varijante | |||
| MR/Manji rangirni | turnir je (bio) manji rangirni | |||
|
| Ishod | Br. | Godina | Turnir | Protivnik u finalu | Rezultat | Ref. |
| Finalist | 1. | 2010. | Players Tour Championship 2010/2011 - 4. turnir | Barry Pinches |
3–4 | [358] |
| Pobjednik | 1. | 2011. | Players Tour Championship 2011/2012 - 1. turnir | Joe Perry |
4–0 | [359] |
| Pobjednik | 2. | 2011. | Players Tour Championship 2011/2012 - 7. turnir |  Matthew Stevens |
4–2 | [122] |
| Finalist | 2. | 2011. | Antwerpen Open | Judd Trump |
3–4 | [123] |
| Pobjednik | 3. | 2013. | Paul Hunter Classic |  Gerard Greene |
4–0 | [160] |
| Finalist | 3. | 2013 | Antwerp Open (2) | Mark Selby |
3–4 | [162] |
|
| Ishod | Br. | Godina | Turnir | Protivnik u finalu | Rezultat | Ref. |
| Pobjednik | 1. | 2000. | Kup nacija (za Englesku) |
Vels |
6–4 | [387] |
| Ishod | Br. | Godina | Turnir | Protivnik u finalu | Rezultat | Ref. |
| Pobjednik | 1. | 1988. | Britansko prvenstvo U-16 | [388] | ||
| Finalist | 1. | 1991. | Englesko amatersko prvenstvo | Steve Judd |
10–13 | [389] |
| Pobjednik | 2. | 1991. | IBSF Svjetsko prvenstvo u snukeru U-21 |  Patrick Delsemme |
11–4 | [389] |
| Pobjednik | 3. | 1991. | Juniorski Pot Black |  Declan Murphy |
[390] |
|
| Datum | Protivnik | Turnir | Video | |
|---|---|---|---|---|
| 1. | 21. 4. 1997. | Mick Price |
Svjetsko prvenstvo | [lower-alpha 1] |
| 2. | 29. 1. 1999. |  James Wattana |
Welsh Open | |
| 3. | 13. 1. 1999. |  Graeme Dott |
Grand Prix | |
| 4. | 5. 4. 2000. |  Quinten Hann |
Scottish Open | |
| 5. | 17. 10. 2001. | Drew Henry |
LG Cup | |
| 6. | 22. 4. 2003. |  Marco Fu |
Svjetsko prvenstvo | |
| 7. | 8. 11. 2007. | Ali Carter |
Northern Ireland Trophy | |
| 8. | 15. 12. 2007. | Mark Selby |
UK Championship | |
| 9. | 28. 4. 2008. | Mark Williams |
Svjetsko prvenstvo | |
| 10. | 20. 9. 2010. | Mark King |
World Open (KV) | |
| 11. | 26. 8. 2011. | Adam Duffy |
Paul Hunter Classic | |
| 12. | 2. 3. 2014. |  Ding Junhui |
Welsh Open | |
| 13. | 4. 12. 2014. | Matthew Selt |
UK Championship | |
| 14. | 3. 4. 2018. | Elliot Slessor |
China Open | |
| 15. | 17. 10. 2018. | Allan Taylor |
English Open |
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
