Romi muslimani
From Wikipedia, the free encyclopedia
Muslimanski Romi su Romi koji su prihvatili sunitski islam iz hanefijskog mezheba u vrijeme Osmanskog carstva.[1] Neki od njih su derviši sufije, a najveći tarikat Džerahije nalazi se u najvećem muslimanskom romskom naselju u Evropi u Šuto Orizari, lokalno zvanom Šutka u Sjevernoj Makedoniji, te koriste Kur'an preveden na balkanski romski jezik.
Muslimani Romi praktikuju obrezivanje sa velikom pompom i veseljem,[2] dječaci se uglavnom obrezuju u dobi od pet godina, jer je broj 5 (panč) sveti simbol u romskom narodu. Običaj je da se obrezana kožica zakopa.[3] Romi su obično usvajali preovlađujuću religiju zemlje domaćina. Islam među Romima je historijski povezan sa životom Roma unutar Osmanskog carstva. U skladu s tim, značajne muslimanske romske populacije koje odgovaraju ili premašuju broj kršćana nalaze se u Turskoj (većina živi u Istočnoj Trakiji), Bosni i Hercegovini (80%), Albaniji, Crnoj Gori (50-60%), Kosovu, Republici Severnoj Makedoniji (55-70%), Bugarskoj. Prema procjenama sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, muslimanski Romi u Sjevernoj Trakiji činili su oko 60% Roma u Bugarskoj.[4] . Mala grupa Roma muslimana postoji i u Dobruja regionu Rumunije, koja se sastoji od 10% romske populacije u zemlji, u Hrvatskoj (45% romske populacije[5] ), Južnoj Rusiji, Grčkoj (mali dio Roma muslimana koncentrisanih u Zapadnoj Trakiji), Srbiji (35-50) %) i Krimu. Neki govore balkanskim romskim jezikom, ali većina govori samo jezik stanovnika zemlje. Kultura Roma muslimana zasniva se na kulturi Osmanskog carstva.
Nakon raspada Osmanskog carstva u onim dijelovima gdje islam više nije bio dominantna religija, muslimanski Romi su se našli pod dvostrukom diskriminacijom, kako zbog anticiganizma tako i zbog islamofobije.[6]
Muslimani Romi širom južne Evrope nazivaju se neromima, a hrišćani Romi kao Horahan Roma (također napisani kao horahane, horaxan, harokane, horaksai i td.), te ih kolokvijalno zovu turski Romi ili turski Cigani u zemljama domaćinima. Oni vjeruju da su potomci Vaishya (trgovaca) iz raznih mjesta primorske Indije, koji su zbog indo-rimskih odnosa došli u Egipat (Rimska provincija), pripadnici su indo-grčkih religija gdje je Doktrina bila Romaka Siddanta. Vremenom su postali rimski građani i dobili ime po Rimskom carstvu. Pod osmanskom vlašću, kršćanski i muslimanski Romi su živjeli razdvojeno. Romima muslimanima bilo je zabranjeno da se udaju za Rome hrišćane. Muslimani Romi su služili u vojsci Osmanskog carstva, posebno u Osmanskom vojnom orkestaru.[7]