Riječ
From Wikipedia, the free encyclopedia
Riječ je najmanja jedinica jezika koja nosi značenje i ima fonetsku vrijednost.[1] Jednu riječ može činiti jedno, dva ili više slova, u prosjeku od četiri do sedam slova. Najmanje je riječi koja imaju više od deset slova. Kombinovanjem riječi se mogu praviti složenije forme koje imaju značenje. U jezicima kojima komuniciraju ljudi to su fraze, klauze i rečenice. Rečenice se po pravilu formiraju prema određenom skupu pravila koji se naziva gramatika. Riječ koja se sastoji iz dve ili više korijenskih riječi koje su međusobno povezane naziva se složenica.
U lingvistici, riječ je najmanji element koji može da bude izgovoren u izolaciji sa semantičkim ili pragmatičkim kontekstom (sa doslovnim ili praktičnim značenjem). Kompleksna riječ tipično sadrži korijen i jedan ili više dodataka, ili više od jednog korijena.[2]
Termin riječ se može odnositi na izgovorenu ili napisanu riječ, ili ponekad na apstraktni koncept iza nje. Izgovorene riječi se sastoje od zvučnih jedinica, fonema, a pisane riječi od simbola zvanih grafemi, kao što su slova alfabeta.[3][4][5][6]