![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3a/Replication_complex.png/640px-Replication_complex.png&w=640&q=50)
Replikacija eukariotske DNK
From Wikipedia, the free encyclopedia
Replikacija eukariotske DNK, znana i kao eukariotska replikacija DNK je konzervirani mehanizam koji ograničava replikaciju DNK na jedan proces po ćelijskom ciklusu. Replikacija eukariotske hromosomske DNK je centralna za umnožavanje ćelija i neophodna je za održavanje eukariotskog genoma.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3a/Replication_complex.png/320px-Replication_complex.png)
Replikacija DNK odvija se djelovanjem DNK-polimeraza sinteze DNK lanca komplementarnog originalnom šablonskom lancu. Da bi se sintetizirala DNK, dvolančana DNK se odmotava pomoću DNK-helikaze ispred polimeraza, formirajući replikacijsku viljušku, koja sadrži dva jednolančana šablona. Procesi replikacije dozvoljavaju kopiranje jedne dvostruke spirale DNK u dvije spirale DNK, koje su podijeljene na ćelije kćeri u mitozi. Glavne enzimske funkcije koje se izvode na replikacijskoj viljušci dobro su konzervirane od prokariota do eukariota, ali mehanizam za replikaciju u replikaciji eukariotske DNK je mnogo veći kompleks, koji koordinira mnoge proteine na mjestu replikacije, formirajući replisome.[1]
Replisom je odgovoran za kopiranje cjelokupne genomske DNK u svakoj proliferativnoj ćeliji. Ovaj proces omogućava precizan prolaz nasljednih/genetskih informacija od roditeljske ćelije do ćelije kćeri i stoga je neophodan za sve organizme. Veći dio ćelijskog ciklusa je izgrađen oko osiguravanja da se replikacija DNK odvija bez grešaka.[1]
U G1 faza ćelijskog ciklusa, pokreću se mnogi regulatorni procesi replikacije DNK. Kod eukariota, velika većina sinteze DNK se dešava tokom S-faze ćelijskog ciklusa, a cijeli genom se mora odmotati i duplicirati kako bi se formirale dvije kćeri kopije. Tokom G2, svaka oštećena DNK ili greške u replikaciji se ispravljaju. Konačno, jedna kopija genoma se segregira na svaku ćeliju kćer u mitozi ili M fazi.[2] Ove ćerke kopije svaka sadrže po jedan lanac roditeljske dupleksne DNK i jedan antiparalelni lanac u nastajanju.
Ovaj mehanizam je konzerviran od prokariota do eukariota i poznat je kao semikonzervativna replikacija DNK. Proces polukonzervativne replikacije za mjesto replikacije DNK je struktura DNK nalik na viljušku, viljuška za replikaciju, gdje je spirala DNK otvorena ili odmotana, izlažući nesparenu DNK nukleotide za prepoznavanje i uparivanje baza za ugradnju slobodnih nukleotida u dvolančanu DNK.[3]