Ritam i blues (engleski: rhythm and blues, a još poznat kao R&B, R'n'B i RnB) jeste popularani muzički žanr, koji kombinira stilove jazza, gospela i bluesa. Nastao je u SAD 1940-ih godina.[1] Najčešće su ga izvodili Afroamerikanci i u to je vrijeme bio novi zvuk u svijetu.[1] Ritam i blues se često koristi kao sveobuhvatni naziv za afroameričku muziku nakon Drugog svjetskog rata. Izvorni počeci R&B-a su bile male grupe koje su u svoje kompozicije često dodavale elemente jazza, gospela i bluesa. Ta muzika je bila pod velikim utjecajem jazza, kao i crnog gospela i bebopa.[1] Pojavom Motowna i soul zvuka 1960-ih, popularnost mu lagahno opada, međutim jedinstveni i prepoznatljivi zvuk R&B-a ostaje i 1970tim i 1980tim, a i uključuje razvoj novih stilova poput savremenog R&B-a, funka i drugih.
| Ritam i blues (R&B) | |
|---|---|
| Stilsko porijeklo | |
| Kulturološko porijeklo | 1940–1950-ih, SAD |
| Tipični instrumenti |
|
| Izvedeni oblici |
|
Kraj 1940-ih
Izraz "ritam i blues" nastao je tokom 1940-ih, kao alternativa za pojam 'rasna muzika', koji se smatrao uvredljivim. Do 1970-ih, akronim "R & B" korišten je gotovo isključivo samo za ovaj stil popularne muzike, te se na kraju počeo koristi kao termin i za označavanje drugih oblika muzike kao što su "crni soul" i "funk". Početak 1940-ih je vrijeme kada se pojavljuju prvi zvuci R&B-a, a izvode ga male grupe koje u svoje pjesme dodaju elemente jazza, gospela i bluesa.
Prisutnost jakog plesnog ritma je značajan element koji koristi R&B muzika iz stila kojeg sviraju blues i jazz muzičari. "Ritam i blues" je imao izrazito urbani stil, odražavajući želju mnogih mladi Afroamerikanaca na udaljenost od domaćih asocijacija i tradicionalnog bluesa. Uspješne nastupe u nastajanju ove tradicije imao je saksofonista Louis Jordan i njegov sastav the Tympany Five.[1]
Godine 1948. diskografska kuća RCA Victor objavljuje crnačku muziku pod nazivom Rhythm and blues. U toj godini, Louis Jordan dominira na vrhu top ljestvica, gdje zauzima prvo mjesto sa dvije pjesme u R&B stilu i sa tri pjesme u boogie-woogie verziji.[2] Jordanov sastav se zvao the Tympany Five (osnovan 1938), a on u njemu izvodi vokale i svira saksofon, dok su ostali muzičari svirali trubu, tenor saksofon, klavir, bas-gitaru i bubnjeve.[3][4] Uz Jordana tu su još i muzičari poput Lawrencea Cohna i Roberta Palmera koji su sa jazz muzike prelazili na R&B i u samo početku bili vrlo zaslužni za njegov uspjeh. Jordanova smirena muzika, koju još izvode i Big Joe Turner, Roy Brown, Billy Wright i Wynonie Harris, naziva se još i Jump blues. Iste godine, Wynonie Harris napravio je obradu pjesme "Good Rockin' Tonight" od Roya Browna iz 1947. i zauzeo sa njom drugo mjesto na top ljestvicama, a slijedi ga Sonny Thompson s pjesmom "Long Gone" koja dolazi na prvo mjesto.[5][6]
Sljedeće 1949. godine, izraz rhythm and blues zamjenjuje Billboardovu kategoriju Harlem Hit Parade.[7] Također iste godine pjesma "The Huckle-Buck" saksofoniste Paula Williamsa zauzima prvu poziciju na R&B top ljestvici i tamo se zadržava čitavu godinu. Književnik, muzičar i aranžer Andy Gibson opisao je pjesmu kao "dirty boogie", zbog toga što je masna i neprilična.[8] Koncerti Paula Williamsa i His Hucklebuckersa bili su puni znoja i buntovničke prirode. Tekstovi Roya Alfreda (koji je kasnije 1955. napisao hit "The Rock and Roll Waltz"), bili su blago seksualno sugestivni, a jedan tinejdžer iz Philadelphie rekao je "Taj 'Hucklebuck' je bio vrlo neugodan za ples".[9][10] Također 1949. novu verziju blues pjesme "Ain't Nobody's Business" iz 1920-ih, obradili su Jimmy Witherspoon i Louis Jordan i the Tympany Five i sa njom zauzeli 4. mjesto na top ljestvici, a kasnije su opet zauzeli peto s pjesmom "Saturday Night Fish Fry".[11]
Početak i sredina 1950-ih
Amerikanac grčkog porijekla Johnny Otis, koji je potpisao za Savoy Records, radeći 1950-ih sa Afroamerikancima objavljuje mnoge R&B hitove, uključujući i "Double Crossing Blues", "Mistrustin' Blues" i "Cupid's Boogie", koje zauzimaju 1. poziciju na R&B top ljestvicama. Otis drži top deset najvećih hitova 1951. godine. Ostali hitovi su: "Gee Baby", "Mambo Boogie" i "All Nite Long".[12] Sastav The Clovers je vokalni trio, koji je pjevao jednu karakterističnu zvučnu kombinaciju bluesa i gospela i postigao peto mjesto sa hitom "Don't You Know I Love You", koji su snimili za Atlantic Records.[12][13][14] Također u julu 1951. u Clevelandu, Ohio, DJ Alan Freed pokreće kasnonoćnu radio emisiju pod nazivom 'The Moondog Rock Roll House Party', na radio-stanici WJW-AM (850).[15] Program je bio besplatan a sponzorirao ga je Fred Mintz, koji je imao trgovinu R&B snimaka, a glavni klijenti su mu bili Afroamerikanci.
Tokom 1950-ih, klasični R&B dobija svu veću naklonost izdavačkih kuća i prelazi granice drugih žanrova kao što su jazz i rock and roll. To je bio jaki ritmički stil i tradicionalni blues, koji se počeo oblikovati u New Orleansu. Muzičari poput Professora Longhaira, poznati po žestokom pianino stilu, imali su veliki utjecaj u definiranju zvuka ranih melodija.
Ruth Brown iz Atlantic Recordsa, objavljuje hitove u top 5 svake godine od 1951. do 1954, a to su: "Teardrops from My Eyes", "Five, Ten, Fifteen Hours", "(Mama) He Treats Your Daughter Mean" i "What a Dream". Također Faye Adamsova pjesma "Shake a Hand", dolazi na 2. mjesto top-ljestvice 1952. godine. Doo-wop sastav The Orioles 1953. godine ima hit "Crying in the Chapel", koji je zauzeo četvrto mjesto na top ljestvici.[16]
Godine 1954. britanska grupa The Chords sa hit pjesmom "Sh-Boom", već početkom godine dolazi među top 10 R&B ljestvica, a krajem godine sastav The Charms iz Somervillea, Massachusetts s pjesmom "Hearts of Stone" ulazi u top 20 ljestvica.[17]
U tom trenutku afroamerički R&B izvođači kao što su Chuck Berry i Fats Domino imali su veliku popularnost kao i rock and roll izvođači poput Billa Haleya i Elvisa Presleya. Fats Domino 1952. i 1953. godine, nalazio se na samom vrhu top 30 pop muzičkih ljestvica, a zatim i na top 10 sa hit pjesmom "Ain't That a Shame".[18] Ray Charles također dolazi u sam vrh 1955. godine sa kompozicijom "I Got a Woman". Big Bill Broonzy tada je rekao za Charlesovu muziku: "On miksa blues i duhovnu muziku... ja znam da to nije dobro".[19]
Na otvaranju izdavačke kuće "Chess Records", Chuck Berry izveo je na violini obradu stare pjesme "Ida Red". Njegova pjesma "Maybellene" osim što je 1955. godine zauzela 3. mjesto na R&B top ljestvicama, također se našla i na top 30 pop muzičkih ljestvica. Alan Freed koji je bio premješten u mnogo veće tržišno središte New York City, kako bi pomogao pri snimanju, postaje popularan među mlađom bijelom populacijom. Freed je jedan dio svoje zarade morao dati tekstopiscima iz Chess Recordsa u zamjenu za njegove promotivne aktivnosti, što je bilo uobičajeno u ono vrijeme. Također Chess Records 1955. godine objavljuje singl prvijenac Boa Diddleya, na kojem se nalaze pjesme "Bo Diddley" i "I'm A Man", a one vrtoglavo dolaze na 2. mjesto R&B top ljestvica i donose mu veliku popularnost.
Kraj 1950-ih
Godine 1956. pod nazivom "Top Stars of '56" održana je R&B turneja. Veliki publicitet zajedno dobijaju Al Hibbler, Frankie Lymon i 'the Teenagersi' Carl Perkins sa pjesmom "Blue Suede Shoes", koja je bila vrlo popularna kod R&B kupaca. Neki izvođači nastupili su kompletni poput Chucka Berrya, Cathy Carr, Shirley & Lee, Della Reese, the Cleftones i Spanielsa zajedno sa Illinois Jacquetom. Gradovi koji su bili posjećeni turnejom bili su Kolumbija, Annapolis, Pittsburgh, Syracuse, Rochester Buffalo, New York City, nekoliko gradova u Kanadi i zapadni dio Srednje Amerike koji na kraju završava u Teksasu. U Kolumbiji na koncertu je zamalo došlo do incidenta kada je Carl Perkins najavio da izvodi zadnju pjesmu te večeri. Kasnije je komentirao kako je to bilo vrlo opasno. U Annapolis 50.000 do 70.000 ljudi pokušavalo je da prisustvuje jednom totalno rasprodanom koncertu sa 8.000 sjedećih mjesta, dok je saobraćaj u gradu bio začepljen 7 sati.[20]
Filmska industrija također prati velike R&B i rock and roll muzičare poput Littla Richarda, Chucka Berrya, Fatsa Dominoa, Big Joe Turnera, The Treniersa, The Plattersa i The Flamigosa i sve prikazuje na velikom ekranu. Neki od tih muzičkih filmova su Don't Knock the Rock[21] i Rock Around the Clock.[22]
Dva snimka Elvisa Presleya koje je 1957. godine napravio u R&B stilu, "Jailhouse Rock" i "Treat Me Nice" zauzimaju prvo mjesto na top ljestvicama i "All Shook Up" peto, i to je tada bio preokret da jedan bijeli izvođač bude prihvaćen u žanru koji je bio sinonim za crnačku muziku.[23] Nat King Cole, bivši jazz pijanist koji je imao hit pjesme na prvim i drugim mjestima u ranim 1950-im ("Mona Lisa" na drugom, 1950. i "Too Young" na prvom, 1951) i 1958. ima također dvije pjesme "Looking Back" i "Do I Like It" koje zauzimaju top 5 na R&B ljestvicama.
Godine 1959, dvije izdavačke kuće postaju vlasništvo dvaju crnaca od kojih je jedna vrlo uspješni Motown Records Berrya Gordya, a druga SAR Sama Cookea.[24] Brook Benton nalazi se na vrhu R&B top ljestvica 1959. i 1960. godine gdje sa svojim hitovima zauzima prvo i drugo mjesto. Benton je imao topao glas što je privuklo veliki broj slušalaca, a njegove balade ga dovele do usporedbe s izvođačima kao što su Nat King Cole, Frank Sinatra i Tony Bennett.[25] Lloyd Price, koji je 1952. ima hit "Lawdy Miss Clawdy" na prvoj poziciji, ponovno 1959. dolazi na vrh top ljestvica s pjesmama "Stagger Lee" na prvom i "Personality" na petom mjestu.[26][27]
1960-ih i kasnije
Sam Cooke-ov hit "Chain Gang" na 5. i Chubby Checker-ov "The Twist" također na 5. poziciji, obilježavaju R&B u 1960. godini.[28][29] Početkom 1960-ih, muzikena industrija ranije poznatu kategoriju kao Ritam i blues, počinje zvati soul muzikom i sličnu muziku koju izvode bijeli umjetnici zove "blue eyed soul".[30]
Motown Records je 1960. godine postigao svoju milionsku prodaju sa kompozicijom "Shop Around", koju je izvodio američki R&B sastav The Miracles. U 1961. godini, Stax Records objavljuje svoj prvi hit "Gee Whiz! (Look at His Eyes)" sa Carlom Thomas, koji je sadržavao violinu, klavir, bubnjeve i prateće vokale.[31] Njegov sljedeći veliki hit, sa sastavom 'Mar-Keys', instrumental "Last Night", izdan je iste godine. "Last Night" sadrži prepoznatljivi Memphis soul zvuk, koji je izrađen od roga, električnih orgulja, gitare i bubnjeva, a postao je zaštitni znak Staxa i zabilježen je na većini njegovih snimaka.[32]
1970-ih godina, izraz ritam i blues počinje se mijenjati sa terminima soul i funky. Od 2000-ih R&B se gotovo uvijek koristi od punog naziva Ritam i blues i redovno se upotrebljava kao izraz za moderni R&B, koji je moderna verzija soula i funka pod utjecajem pop muzike, a nastao je kad je pala popularnost disco muzike.
Jerry Wexler prvi put 1948. godine u časopisu "Billboard" spominje Ritam i blues kao muzički pojam u Sjedinjenim Američkim Državama.[33] On je zamijenio pojam rasna muzika koji je izvorno dolazio iz crne zajednice, a smatrao se vrlo uvredljivim u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata.[34] Autor i producent Robert Palmer definirao je ritam i blues kao pojam za bilo koju muziku koju su izradili crni Amerikanaci.[35] On je koristio izraz R&B kao sinonim za jump blues. Lawrence Cohn, autor djela Nothing but the Blues, piše da je ritam i blues bio krovni pojam koji je izumio praktičnost industrije. Prema njegovim riječima, taj pojam obuhvata čitavu crnu muziku osim klasične i vjerske muzike i poneku gospel kompoziciju koja je napravila uspjeh na top ljestvici.[36]
Wikiwand in your browser!
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
