Poliovirus
From Wikipedia, the free encyclopedia
Poliovirus, uzročnik poliomijelitisa (također poznat kao poliomijelitis), je serotip vrste Enterovirus C, u porodici Picornaviridae.[1] Postoje tri serotipa poliovirusa: tipovi 1, 2 i 3.
Sistematika | |
---|---|
Carstvo | Virusi |
Koljeno | Enterovirusi |
Razred | Enterovirusi |
Red | RNK virusi |
Porodica | Picornaviridae |
Serotipovi | |
|
Poliovirus sastoji se od RNK genoma i proteinske kapside. Genom je jednolančana RNK pozitivnog smisla (+ssRNK) dug oko 7500 nukleotida.[2] Virusna čestica je prečnika oko 30 nm, sa ikosaedarnom simetrijom. Zbog svog kratkog genoma i jednostavnog sastava – samo RNK i bez omotača ikosaedarskog proteinskog omotača koji ga inkapsulira, poliovirus se naširoko smatra najjednostavnijim značajnim virusom.[3]
Poliovirus su prvi izolovali Karl Landsteiner i Erwin Popper, 1909.[4] Struktura virusa je prvi put razjašnjena 1958., pomoću difrakcije rendgenskih zraka u timu na Birkbeck College pod vođstvom Rosalind Franklin,[5][6] pokazujući da virus dječje paralize ima ikosaedarsku simetriju.[7]
Godine 1981. dva različita tima istraživača objavila su genom poliovirusa: Vincent Racaniello i David Baltimore na Massachusetts Institute of Technology (MIT)[8] i Naomi Kitamura i Eckard Wimmer na Stony Brook University.[9]
Trodimenzijsku strukturu poliovirusa odredio je 1985. godine James Hogle u Scripps Research Institute koristeći rendgensku kristalografiju.[10]
Poliovirus je jedan od najbolje okarakteriziranih virusa i postao je koristan model sistema za razumijevanje biologije RNK virusa.