pobuna bošnjačkih kapetana, ajana i begova protiv Osmanlijskog Carstva / From Wikipedia, the free encyclopedia
Pokret za autonomiju Bosne[3][4] (također i Veliki bosanski ustanak) jest pobuna bošnjačkih kapetana, ajana i begova protiv Osmanlijskog Carstva. Povod su bile reforme kojim je sultanMahmud II namjeravao ukinuti ajanski sistem.[1] Osim toga, pobunjenici su pored ukidanja reformi, tražili i određenu vrstu autonomije Bosne i ukidanje namjesništva, dopuštanje domaće vlasti, opozivanje ustupaka učinjenih prema susjednoj Srbiji,[5] i ukidanje plana modernizovanja vojske (nizami-džedida).[6]
Kratke činjenice Veliki bosanski ustanak, Datum ...
Nakon početnih uspjeha, i pobjede na Kosovu nad Osmanlijskom vojskom, pobunjenička vojska povukla se u Bosnu. U jesen 1831. Gradaščević je od sultana tražio da Bosna postane nasljedna kneževina, ali kao odgovor dobio je pismo velikog vezira u kojem ga se poziva na bezuvjetnu predaju.[7] Nakon povratka u Bosnu, bosanski begovi pokušali su poraziti i potčiniti hercegovačke begove, ali u tome nisu uspjeli. Godine 1832. na Bosnu je krenula Osmanlijska vojska, kojoj se u posljednji čas pridružila i hercegovačka vojska Ali-paše Rizvanbegovića i Smail-age Čengića, te su pobunjenici na čelu s Huseinom-kapetan Gradašćevićem poraženi u bici na Stupu, u Sarajevu. On je pobjegao u svoje rodno mjesto Gradačac, odakle je izbjegao na teritoriju Austro-ugarskog carstva.
Ali-paša Rizvanbegović na upravljanje je dobio Hercegovački ejalet koji je izdvojen iz Bosanskog pašaluka 1833. Ukinut je ajanski sistem, a uveden je novi muselimski sistem u kojem su i dalje glavnu riječ vodili stari ajani. Krajem 1850. Omer-paša Latas uglavnom je iskorijenio stare ajanske familije,[1] a među njima i Ali-pašu Rizvanbegovića.[8]