Nogometna reprezentacija Švedske (švedski: Sveriges herrlandslag i fotboll) predstavlja Švedsku u nogometu i kontrolira je nogometnog saveza Švedske. Švedski domaći teren je Råsunda stadion a selektor reprezentacije je Erik Hamrén. Švedska je ostvarila svoj prvi nastup na Svjetskom prvenstvu 1934. Od tada, Švedska je ostvarila jedanaest nastupa na Svjetskom prvenstvu i četiri nastupa na evropskim prvenstvima. Zauzeli su drugo mjesto na SP 1958., a treće na SP 1950. i 1994. Švedska postignuća uključuju zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1948., i bronzane medalje 1924. i 1952. Stigli su do polufinala EP-a 1992.
Tradicionalno, Šveđani su rivali s Danskom i Norveškom, iako imaju i druga rivalstva, razvijena kroz godine. Švedska se nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo 2010. u grupnoj fazi kvalifikacija, nakon što je eliminisana od strane Portugala. Kao rezultat toga, Lars Lagerbäck odstupa i Erik Hamrén imenovan je novim selektorom. Trenutni kapiten Švedske je Andreas Granqvist.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori).
Velike uspjehe reprezentacija Švedske postigla je u pedesetim godinama 20. stoljeća. Bili su drugi na Svjetskom prvenstvu 1958. godine, a treći na SP-u 1950. Prvi švedski nastup na europskim prvenstvima dogodio se tek 1992. Tada su napravili i najbolji rezultat svoje evropske historije - plasman u polufinale. Pomoglo je i to što se nisu morali kvalificirati jer su dobili organizaciju kontinentalne nogometne smotre. Jednako kao i 1958., kada su bili organizatori Mundiala. U finalu su tada bili poraženi od Brazila sa 5:2. Na EP 1992. su bili prvi u grupi u konkurenciji Francuske, Engleske i Danske, koja je kasnije postala prvak. U borbi za ulazak u finale Švedsku je zaustavila Njemačka trijumfom od 3:2. Zvijezda te Švedske bio je Thomas Brolin, zajedno sa Dahlinom, K. Anderssonom, Ravellijem i Limparom. Kvaliteta i kvantiteta koja je do izražaja još više došla dvije godine kasnije na SAD-Mundialu dodatno ojačana H. Larssonom i Blomqvistom. U SAD-u su završili treći, pobijedivši u borbi za treće mjesto Bugarsku 4:0. Propustili su SP '98. u Francuskoj. Na EURO 2000 su se kvalifikovali impresivno, bez poraza u grupi sa samo jednim remijem i to protiv Estonije, bez golova. Međutim, na EP su doživeli krah, jer su izgubili od Belgije i Italije, odigrali neriješeno sa Turskom te vratili se kući završivši kao posljednji u grupi s jednim osvojenim bodom. Na SP 2002. došli su do osmine finala. Na Euro 2004 u Portugal nisu otišli sa velikim očekivanjima, ali su im apetiti ubrzo porasli poslije 5:0 protiv Bugara. Predvođeni Albakom, Ibrahimovićem, Larsonom i Fredijem Ljungbergom, odigrali su 1:1 sa Italijanima, a u posljednjem meču protiv Danske bilo je potrebno da bude 2:2 kako bi i jedni i drugi otišli dalje, a "Azuri" kući. To se i dogodilo i malobrojni su oni koji kažu da taj rezultat nije bio dogovoren. U četvrtfinalu su naletjeli na Holandiju koja je bila bolja poslije izvođenja penala. Do četvrtine finala su također došli i na SP 2006. godine, gdje ih je izbacila Njemačka. Do završnog turnira 2008. u Austriji i Švicarskoj došli su na nesvakidašnji način. Kako su Španci bili bolji od njih u grupi, morali su u baraž, gdje su se sastali sa Danskom, čiji su navijači učinili ogromnu uslugu ljutom rivalu. Naime, tokom meča u Kopenhagenu navijači Danske prekinuli su meč ulaskom u teren kada je sudija Herbert Fandel dosudio penal za Šveđane u 89. minutu i isključio Kristijana Poulsena zbog namjernog udaranja Rozenberga. UEFA je utakmicu registrovala u korist Švedske i tako ih poslala na EP. Iako su startovali pobjedom nad Grčkom 2:0, iz kolosjeka ih je izbacio poraz od Španije u posljednjem minutu, pa su im skalp uzeli i Rusi i poslali ih kući. Reprezentacija se počela dizati otkako ju je 2009. preuzeo stručnjak Erik Hamren. Plasirali su se na Euro 2012 pobijedivši Holandiju, te završili kao najbolja drugoplasirana momčad. Nakon toga, još su u prijateljskim utakmicama pobijedili Hrvatsku i Škotsku, te remizirali s Nijemcima. Igrali su napadački, bez imperativa, puni samopouzdanja, a Zlatan Ibrahimović je imao potpunu slobodu u igri. U prvoj utakmici izgubili su od domaćina Ukrajine sa 2:1, nakon što su vodili 1:0 pogotkom kapitena Ibrahimovića, dok je u drugoj bilo 3:2 za Englesku. Pobjeda od 2:0 nad Francuskom nije bila dovoljna za prolaz grupe, te se Švedska oprostila od takmičenja.
Glavni članak: Utakmice nogometne reprezentacije Švedske
(18. januar 2018.)[1]
Švedska 11–3 Norveška 
Velika Britanija 12–1 Švedska 
1930..svg){kind=small}
1934.
1938.
1950.
1954.
1962.
1966.
1970.
1974.
1978.
1982.
1990.
1994.
2002.
2010.
1964.
1972.
1976.
2000.
2004.
2008.
2012.
2020.
Swansea City
Panathinaikos
Kopenhagen
Krasnodar
