Nobelova nagrada za hemiju
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nobelova nagrada za hemiju (švedski: Nobelpriset i kemi) je godišnja nagrada koju dodjeljuje Švedska kraljevska akademija nauka naučnicima iz različitih oblasti hemije. Jedna je od pet Nobelovih nagrada koju je 1895. godine ustanovio švedski naučnik i inovator Alfred Nobel za izuzetne doprinose u hemiji, fizici, književnosti, fiziologiji ili medicini kao i dostignuća na uspostavljanju mira u svijetu. Sredstva za nagrade se isplaćuju iz Nobelovog fonda a nagrade dodjeljuje Švedska kraljevska akademija nauka na prijedlog Nobelovog komiteta za hemiju, koji se sastoji od pet članova koje je izabrala Akademija. Nagrada se dodjeljuje u Stockholmu, na godišnjoj ceremoniji koja se održava 10. decembra, na godišnjicu smrti utemeljitelja nagrade.
Nobelova nagrada za hemiju | |
---|---|
Lokacija | Stockholm, Švedska |
U organizaciji | Švedska kraljevska akademija nauka |
Prvi put dodijeljena | 1901. |
Službeni veb-sajt | www |
Prva Nobelova nagrada za hemiju dodijeljena je 1901. holandskom hemičaru Jacobus Henricus van 't Hoffu za otkrivanja zakona hemijske dinamike i osmotskog pritiska u rastvorima. Od 1901. do 2018. godine, nagrada je dodijeljena za ukupno 180 osoba.[1] Britanski biohemičar Frederick Sanger je jedina osoba koja je dvostruki dobitnik Nobelove nagrade za hemiju (1958. i 1980).
Dobitnici nagrade za 2018. godinu su naučnici Frances Arnold, George P. Smith i Gregory Winter.