![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/54/NikolaPasic--serbiaherpeopleh00petruoft.png/640px-NikolaPasic--serbiaherpeopleh00petruoft.png&w=640&q=50)
Nikola Pašić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nikola P. Pašić (Zaječar 19. decembra 1845.[1][2] - Beograd, 10. decembra 1926.) bio je srpski i jugoslavenski političar, dugogodišnji predsjednik vlade Kraljevine Srbije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, osnivač i vođa Narodne radikalne stranke.
Nikola Pašić | |
---|---|
![]() | |
Predsjednik ministarskog savjeta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca | |
Vrijeme na dužnosti 6. novembar 1924. – 8. aprila 1926. | |
Prethodnik | Ljubomir Davidović |
Nasljednik | Nikola Uzunović |
Vrijeme na dužnosti 1. januar 1921. – 28. maja 1924. | |
Prethodnik | Ljubomir Davidović |
Nasljednik | Milenko Vesnić |
Vrijeme na dužnosti 1. decembar 1918. – 22. decembra 1918. | |
Nasljednik | Stojan Protić |
Predsjednik ministarskog savjeta Kraljevine Srbije | |
Vrijeme na dužnosti 1912–18. | |
Prethodnik | Marko Trifković |
Vrijeme na dužnosti 1909–11. | |
Prethodnik | Stojan Novaković |
Nasljednik | Milovan Milovanović |
Vrijeme na dužnosti 1906–08. | |
Prethodnik | Sava Grujić |
Nasljednik | Petar Velimirović |
Vrijeme na dužnosti 1904–05. | |
Prethodnik | Sava Grujić |
Nasljednik | Ljubomir Stojanović |
Vrijeme na dužnosti 1891–92. | |
Prethodnik | Sava Grujić |
Nasljednik | Ivan Avakumović |
Lični podaci | |
Rođenje | 19. decembar 1845. Zaječar, Kneževina Srbija |
Smrt | 10. decembar 1926. Beograd, Kraljevina SHS |
Politička stranka | Narodna radikalna stranka |
Supruga | Đurđina Duković |
Potpis | ![]() |
Pašić se školovao u Švicarskoj, gdje je došao pod utjecaj ideja Svetozara Markovića. Bio je veliki protivnik kralja Milana Obrenovića. Nakon neuspješne Timočke bune emigrigrao je u Bugarsku, a u Srbiju se vratio tek nakon što je pomilovan nakon abdikacije kralja Milana. Bio je premijer Srbije od 1891-92. diplomata i predstavnik Srbije u Rusiji. Iz politike se povukao nakon Ivanjdanskog atentata na bivšeg kralja Milana, a politici se vratio nakon dolaska na prijestolje kralja Petra Karađorđevića. Do Prvog svjetskog rata bio je premijer Srbije u četiri navrata. Tokom njegovih mandata Srbija izašla kao pobjednik u Carinskom ratu s Austrougarskom, Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu. U svojoj politici oslanjao se na Rusiju, a poslije Oktobarske revolucije na Francusku. Sudjelovao je u stvaranju jugoslavenske države, koju je zastupao na mirovnoj konferenciji u Versaillesu. Od 1921-24. bio je premijer Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.