Naučni rasizam
zloupotreba naučnih metoda za opravdanje rasizma / From Wikipedia, the free encyclopedia
Naučni rasizam, koji se ponekad naziva i biološki rasizam, je pseudonaučno uvjerenje da postoje empirijski dokazi koji podržavaju ili opravdavaju rasizam (rasna diskriminacija), rasnu inferiornost ili rasnu superiornost.[1] [2] [3] [4] Historijski gledano, naučni rasizam je dobio povjerenje u cijeloj naučnoj zajednici, ali se više ne smatra naučno utemeljenim.[2] [3] Podjelu čovječanstva na biološki različite grupe njegovi zagovornici ponekad nazivaju rasizam, rasni realizam ili rasna nauka. Savremeni naučni konsenzus odbacuje ovo gledište kao nepomirljivo sa modernim genetskim istraživanjima.[5] :360
Naučni rasizam koristi antropologiju (posebno fizičku antropologiju), antropometriju, kraniometriju i druge discipline ili pseudodiscipline, u predlaganju antropoloških tipologija koje podržavaju klasifikaciju ljudskih populacija u fizički diskretne ljudske rase, od kojih bi se neke mogle smatrati superiornijim ili inferionijim od drugi. Naučni rasizam je bio uobičajen u periodu od 1600-ih do kraja Drugog svjetskog rata. Od druge polovine 20. veka naučni rasizam je kritikovan kao zastario i diskreditovan, ali je uporno korišten za podršku ili potvrđivanje rasističkih pogleda na svijet, zasnovanih na vjerovanju u postojanje i značaj rasnih kategorija i hijerarhije superiornih i inferiorne rase.[6]
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, naučni rasizam u teoriji i djelovanju formalno je osuđen, posebno u UNESCO -ovoj ranoj antirasističkoj izjavi „Pitanje rase“ (1950.): „Biološka činjenica o rasi i mit o 'rasi' bi trebali biti istaknuti. Za sve praktične društvene svrhe 'rasa' nije toliko biološki fenomen koliko društveni mit. Mit o 'rasi' stvorio je ogromnu količinu ljudske i društvene štete. Posljednjih godina uzela je veliki danak u ljudskim životima i izazvala neopisivu patnju."[7] Od tog vremena, razvoj ljudske evolucijske genetike i fizičke antropologije doveo je do novog konsenzusa među antropolozima da je ljudska rasa sociopolitički fenomen, a ne biološki.[8] [9] :294[10] [11]
Termin naučni rasizam općenito se koristi pežorativno kada se primjenjuje na modernije teorije, poput onih u The Bell Curve (1994). Kritičari tvrde da takvi radovi postuliraju rasističke zaključke, kao što je genetska veza između rase i inteligencije, koji nisu potkrijepljeni dostupnim dokazima. [12] Publikacije kao što je Mankind Quarterly, osnovan izričito kao časopis koji je "svjestan rase", općenito se smatraju platformama naučnog rasizma jer objavljuju rubna tumačenja ljudske evolucije, inteligencije, etnografije, jezika, mitologije, arheologije i rase.
Njemački filozof Arthur Schopenhauer (1788–1860) pripisao je civilizacijski primat bijelim rasama, koje su stekle osjetljivost i inteligenciju kroz prefinjenost uzrokovanu životom u strogoj sjevernoj klimi: [13]