Nakšibendijski tarikat
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nakšibendijski tarikat je jedan od dvanaest temeljnih sufijskih tarikata. Ime je dobio po osnivaču Muhammedu Behauddinu el-Buhariju Nakšibendiju, koji je rođen 1317. godine u selu Qasr al-Arifan u blizini Buhare u Centralnoj Aziji.[1] Učenje ovog reda se ubrzo počelo širiti i prema istoku i prema zapadu. Po dolasku na teritoriju Osmanlijske države, nakšibendijsko učenje je bilo podržano od strane vlasti, a svoj uspon je doživjelo u prvoj polovini 18. vijeka.[2] Ovaj tarikat važi za jedan od najistaknutijih sufijskih tarikata u svijetu.