From Wikipedia, the free encyclopedia
Mrtvorođenje se obično definiše kao fetusna smrt ili nakon 20 ili 28 sedmica trudnoće, u zavisnosti od izvora.[1][2][4] Posljedica je rađanje bebe bez znakova života.[2] Mrtvorođenje može dovesti do osjećaja krivnje ili tugovanja kod majke.[5] Termin je u suprotnosti sa pojmom pobačaj, što je rani gubitak trudnoće i živo rođenje, gdje se beba rodi živa, čak i ako ubrzo umre.[5]
Od 2016. ne postoji međunarodni sistem klasifikacije uzroka mrtvorođenja.[6] Uzroci velikog procenta mrtvorođenih su nepoznati, čak i u slučajevima kada su obavljena opsežna testiranja i autopsija. Rijetko korišten termin za njihovo opisivanje je "sindrom iznenadne preneonausne smrti" ili SADS, iskovan u 2000.[7] Mnoga mrtvorođenčad se javljaju u punom terminu kod naizgled zdravih majki, a postmortalna procjena otkriva uzrok smrti u oko 40% slučajeva obdukcije.[8]
Vjeruje se da je oko 10% slučajeva uzrokuju gojaznost, visok krvni pritisak ili dijabetes.[9]
Ostali faktori rizika uključuju:
Trudnica koja spava na na leđima nakon 28 sedmica trudnoće može biti faktor rizika za mrtvorođenje.[9][12]
Nakon mrtvorođenja postoji 2,5% rizika od drugog mrtvorođenog u sljedećoj trudnoći (povećanje sa 0,4%).[13]
U Sjedinjenim Državama, najveće stope mrtvorođenih dešavaju se kod trudnica koje su:[14]
Nije poznato koliko je vremena potrebno da fetus umre. Fetusno ponašanje je konzistentno i promjena u pokretima ili ciklusima spavanja i buđenja može ukazivati na fetusni distres. Smanjenje ili prestanak senzacija fetusne aktivnosti može biti pokazatelj fetusnog distresa ili smrti, iako nije sasvim neuobičajeno da zdrav fetus ispoljava takve promjene, posebno pred kraj trudnoća, kada ima znatno manje prostora u maternici nego ranije u trudnoći za kretanje fetusa. Ipak, ljekarski pregled, uključujući test bez stresa, preporučuje se u slučaju bilo kakve promjene u snazi ili učestalosti pokreta fetusa, posebno potpunog prestanka; većina babica i opstetričara preporučuje upotrebu "udarne kartice", da bi se pomoglo u otkrivanju bilo kakvih promjena. Fetusni distres ili smrt mogu se potvrditi ili isključiti putem fetoskopija/doptona, ultrazvuka i/ili elektronskog praćenja fetusa. Ako je fetus živ, ali neaktivan, posebna pažnja će se posvetiti placenti i pupčanu vrpcu, tokom ultrazvučnog pregleda, kako bi se osiguralo da nema kompromitacije isporuke kisika i hranljivih materija.
Neki istraživači su pokušali da razviju modeliranja, kako bi rano identifikovali trudnice koje bi mogle biti u visokom riziku od mrtvorođenja.[15]
Prevencija većine mrtvorođenih djece širom svijeta moguća je uz poboljšane zdravstvene sisteme.[2][16] Otprilike polovina mrtvorođenih javlja se tokom porođaja, pri čemu je to češće u zemljama u razvoju nego razvijenom svijetu.[2] U suprotnom, ovisno o tome koliko je trudnoća daleko, lijekovi mogu se koristiti za početak porođaja ili se može izvesti operacije poznata kao dilatacija i evakuacija.[17] Nakon mrtvorođenja, ljudi su pod većim rizikom od drugog; međutim, većina kasnijih trudnoća nema sličnih problema.[18]
Procjenjuje se da je u svijetu 2019. bilo oko 2,0 miliona mrtvorođenih koji su se dogodili nakon 28 sedmica trudnoće (otprilike 1/72 rođenja).[19] Najčešće se javljaju u okruženjima s niskim prihodima, kao što su posebno Južna Azija i Subsaharska Afrika.[2] U Sjedinjenim Državama na svakih 167 rođenih dolazi jedno mrtvorođeno.[20] Stopa mrtvorođenosti je opala, iako sporije od 2000-ih.[21]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.