Montparnasse

Montparnasse je poznata pariska četvrt u 14. pariskom arondismanu i ujedno je 53. gradska četvrt Pariza. U toj znamenitoj pariskoj četvrti nalaze se: Groblje Montparnasse, Željeznička stanica Montparnasse i Pariske katakombe.

Ime četvrti dolazi od brda (fr.: mont) Parnas, brda iz grčke mitologije, koje se je nalazilo na tom prostoru do 18. vijeka kada je bilo poravnato, kako bi se mogao izgraditi Boulevard du Montparnasse.

Od 1910. pa sve do početka Drugog svjetskog rata pariski umjetnički krug migrirao je sa Montmartrea, koji je do tada bio centar umjetničkih zbivanja starije generacije na Montparnassu. U tom trenutku ta četvrt postaje središte života pariskih intelektualaca i umjetnika koji ovdje dolaze iz cijelog svijeta. Tadašnja zajednica uzdizala je i cijenila kreativnost, a umjetnici su se međusobno poznavali. Kafei su bili mjesta okupljanja i rasprava gdje su se rađale nove ideje.

U četvrt je često navraćala kolekcionarka Peggy Guggenheim, supruga nadrealističkog slikara Maxa Ernsta, posjećivajući ateljee umjetnika i skupljajući kolekciju umjetnina koja se danas nalazi u Muzeju Peggy Guggenheim u Veneciji. Još kao nepoznati pisci ovdje dolaze Morley Callaghan i njegov prijatelj Ernest Hemingway, gdje su upoznali već renomiranog F. Scotta Fitzgeralda. Četvrt je također postala dom političkih izbjeglica kao što su: Vladimir Lenjin, Lav Trocki, Porfirio Diaz i Simon Petljura.

Ta epoha Montparnassea često se naziva Les Années Folles ili Lude godine, a među ostalim umjetnicima koji su se u to vrijeme našli na Montparnasseu bili su: Guillaume Apollinaire, Samuel Beckett, Constantin Brancusi, Andre Breton, Blaise Cendrars, Marc Chagall, Jean Cocteau, Salvador Dalí, Marcel Duchamp, Max Ernst, Paul Fort, Alberto Giacometti, Juan Gris, Max Jacob, Fernand Leger, Jacques Lipchitz, Ford Madox Ford, Marevna, Henry Miller, Joan Miró, Amedeo Modigliani, Pascin, Pablo Picasso, Ezra Pound, Diego Rivera, Erik Satie, Chaim Soutine, Marie Vassilieff, Ossip Zadkine i ostarjeli Edgar Degas. Drugi svjetski rat prouzročio je raspad ove zajednice, nakon kojeg Montparnasse više nikad nije doživio takvu slavu. Šezdesetih godina 20. vijeka Montparnasse se pretvara u poslovnu četvrt, gradi se Tout Montparnasse, preuređuje se željeznička stanica, otvaraju se mnogi dućani i trgovački centri, kina, restorana, a kafei koji su ostali ovdje do dan danas privlače mnogobrojne turiste.