Monohibridno ukrštanje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Monohibridno ukrštanje ili monohibridno križanje je sparivanje između jedinki koje imaju različite alele ma posmatranom genskom lokusu. Osobina koja se pritom proučava kontrolirana je sa jednog jednostavnog lokusa, npr. A/a. Za izvođenje takvog ukrštanja, odabrani roditelji treba da budu homozigotni: jedan dominantni (AA), a drugi recesivni (aa) homozigot. Prema Mendelovom zakon uniformnosti, svi potomci prve (F1) generacije imaju istovjetne genotipove i fenotipove (genotip Aa, fenotip A). Njihov fenotip, međutim zavisi od prirode interakcije odgovornih alela. Ako je jedan (A) kompletno dominantan nad recesivnim (a), onda sve jedinke te generacije imaju dominantni fenotip, odnosno odražavaju funkciju dominantnog alela. Nekompletna dominantnost među odgovornim alelima, rezultira pojavom (uniformnih) intermedijarnih fenotipova, koji se ispoljavaju kao jedna od međuvarijanti funkcija oba alela.[1][2]