Molekularna biofizika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Molekularna biofizika je centralna oblast biofizike, čiji je osnovni zadatak ispitivanje strukture i funkcionalnosti bioloških makromolekula.[1]
Savremena biofizika napravila je daleko najveći prodor baš u molekularnoj biofizici, na planu strukture i funkcionalnosti biopolimera proteina (bjelančevine) i nukleinskih kiselina (DNK i RNK), i njihovoj povezanosti sa genetskim kodom. Pri tome je korišten teorijski aparat različitih fizičkih disciplina: ravnotežna termodinamika, statistička fizika i kvantna mehanika. Eksperimentalne metode su obuhvatile sedimentaciju biopolimjera u ultracentrifugi, i njihovu dalju karakterizaciju rentgenskom difrakcijom, skenirajućom tunelskom mikroskopijom (STM), rasijanjem svjetlosti i zračenja, optičkom i vibracionom kao i rezonantnom spektroskopijom,[2] fotoluminiscencijom, nuklearnom magnetnom (NMR) i elektronskom paramagnetnom rezonancijom (EPR),[3] itd.
Naravno biofizičke eksperimentalne metode široko se kombinuju i sa raspoloživim biohemijskim metodama.