Kod eukariota je kodirana iz jedarne DNK, kao kod svih organizama čiji je genom zasnovan na DNK. Uloga miRNK se ostvaruje preko baznog uparivanja s komplementarnim sekvencama unutar molekule iRNK.[7] Kao rezultat toga, ove su molekule iRNK su prigušene jednim ili više od sljedećih procesa:
1. rasijecanje lanca iRNK u dva komada;
2. destabiliziranje iRNK skraćivanjem njenog poly(A) repa i
Genom čovjeka može kodirati preko 1.000 miRNK,[9][10] koje su učestale u mnogim tipovima sisarskih ćelija,[11][12] a javljaju se za kopiranje oko 60% gena čovjeka i ostalih sisara.[13][14]
Ove miRNK su dobro konzervirane sekvence i kod biljaka i kod životinja, a snatra se da su vitalnog značaja i evolucijski drevne komponente regulacije gena.[15][16][17][18][19] Iako su osnovne komponente mikroRNK puta među biljkama i životinjama konzervirane, čini se da se miRNK repertoar u dva carstva samostalno pojavio sa različitim primarnim vidom djelovanja.[20][21]
Biljne miRNK obično imaju približno perfektno uparivanje sa odgovarajućim iRNK ciljnim molekulama, koje izazivaju represiju gena tokom prerade ciljnih transkripata.[22] Nasuprot tome, životinjske miRNK su sposobne za prepoznavanje njihovih ciljnih iRNK pomoću 6–8 nukleotida na 5' kraju miRNK,[13][23][24] koje nisu dovoljno uparene da induciraju cijepanje ciljnih iRNK.[7] Kod životinja je obilježavajuća kombinirana regulacija miRNK.[7][25]
Data miRNK može imati na stotine različitih ciljnih iRNK, a dati cilj može biti reguliran multiplim miRNK-a.[14][26]
Prva miRNK je otkrivena ranih 1990-ih.[27][28] Međutim, miRNK nije bila prepoznata kao posebna klasa bioloških regulatora sve do ranih 2000-tih.[29][30][31][32][33] Tako je istraživanje pokazalo da se u različitim tkivima jispoljavaju n različiti setovi miRNK,[12][34] kao i njihove multiple uloge u razvoju biljaka i životinja, u mnogim ostalim biološkim procesim.[22][35][36][37][38][39][40] Aberantna ekspresija miRNK uvjetuje razna bolesna stanja. U toku je istraživanje terapija na bazi miRNK.[41][42][43][44]
Procjena prosječnog broja informacijskih RNK koje su ciljevi represije putem tipskih miRNK varira, ovisno o metodu,[45] ali mnogi pristupi pokazuju da sisarske miRNK mogu imati mnoge pojedinačne ciljeve. Naprimjer, jedna analiza visoko konzerviranih miRNK kod kičmenjaka pokazuje da svaka ima prosječno oko 400 konzerviranih ciljeva.[14] Slično tome, eksperimenti su pokazali da jedna miRNK može reducirati stabilnost stotina pojedinačnih molekula informacijske RNK.[46] Other experiments show that a single miRNA may repress the production of hundreds of proteins, but that this repression often is relatively mild (less than 2-fold).[47][48]
Prva ljudska bolest sa poremećajem regulacije miRNA bila je hronična limfocitna leukemija. Sljedili su ostale malgnosti B-ćelija.[49]
Sekundarna struktura djetelinaste petlje obavljena je sljedeće X-zračeće kristalografije u dvije nezavisne istraživačke grupe, 197.
Pored toga otkrivena je ribosomska RNK, a zatim i URNK u ranim 1980-im. Od tada, nastavlja se otkrivanje novih nekodirajućih RNK: snoRNK, Xist, CRISPR i još mnogih. Nedavni značajni podaci uključuju riboswitche i miRNK, te otkriće RNK mehanizma njihovog djelovanja. Zajedno sa saradnicima, Craig C. Mello i Andrew Fire su 2006. dobuili Nobelovu nagradu za fiziologijui ili medicinu.[50][51]
Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-3-4.
Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-1-8.
Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN978-9958-9344-8-3.
Bentwich I, Avniel A, Karov Y, Aharonov R, Gilad S, Barad O, Barzilai A, Einat P, Einav U, Meiri E, Sharon E, Spector Y, Bentwich Z; Avniel; Karov; Aharonov; Gilad; Barad; Barzilai; Einat; Einav; Meiri; Sharon; Spector; Bentwich (juli 2005). "Identification of hundreds of conserved and nonconserved human microRNAs". Nat. Genet. 37 (7): 766–70. doi:10.1038/ng1590. PMID15965474.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Lewis BP, Burge CB, Bartel DP (2005). "Conserved seed pairing, often flanked by adenosines, indicates that thousands of human genes are microRNA targets". Cell. 120 (1): 15–20. doi:10.1016/j.cell.2004.12.035. PMID15652477.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Lee CT, Risom T, Strauss WM; Risom; Strauss (april 2007). "Evolutionary conservation of microRNA regulatory circuits: an examination of microRNA gene complexity and conserved microRNA-target interactions through metazoan phylogeny". DNA Cell Biol. 26 (4): 209–18. doi:10.1089/dna.2006.0545. PMID17465887.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Lee RC, Feinbaum RL, Ambros V; Feinbaum; Ambros (3. 12. 1993). "The C. elegans heterochronic gene lin-4 encodes small RNAs with antisense complementarity to lin-14". Cell. 75 (5): 843–54. doi:10.1016/0092-8674(93)90529-Y. PMID8252621.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Wightman B, Ha I, Ruvkun G (3. 12. 1993). "Posttranscriptional regulation of the heterochronic gene lin-14 by lin-4 mediates temporal pattern formation in C. elegans". Cell. 75 (5): 855–62. doi:10.1016/0092-8674(93)90530-4. PMID8252622.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Brennecke J, Hipfner DR, Stark A, Russell RB, Cohen SM; Hipfner; Stark; Russell; Cohen (april 2003). "bantam encodes a developmentally regulated microRNA that controls cell proliferation and regulates the proapoptotic gene hid in Drosophila". Cell. 113 (1): 25–36. doi:10.1016/S0092-8674(03)00231-9. PMID12679032.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Musilova K, Mraz M; Mraz (2014). "MicroRNAs in B cell lymphomas: How a complex biology gets more complex". Leukemia. doi:10.1038/leu.2014.351. PMID25541152.