From Wikipedia, the free encyclopedia
Manganin je trgovačko ime za leguru obično sačinjenu iz 84% bakra, 12% mangana i 4% nikla. Prvi ju je razvio hemičar Edward Weston 1892, nakon što je unaprijedio svoju raniju leguru konstantan iz 1887. godine.
Folija i žica od manganina koriste se za proizvodnju otpornika, naročito za takozvani shunt za ampermetar, jer praktično ima nultu vrijednost temperaturnog koeficijenta otpora[1] i dugoročnu stabilnost. Neki manganinski otpornici služili su kao zvanični standard za jedinicu om u SAD u periodu od 1901. do 1990.[2] Žica od manganina se također koristila kao električni otpornik u kriogenim sistemima, čime se minimizirao transfer toplote između tačaka koje su trebale biti u električnoj vezi.
Manganin se također koristio za proučavanja visokotlačnih udarnih talasa (kao što su oni nastali putem detonacije eksploziva) jer ova legura ima vrlo nisku osjetljivost na deformaciju a istovremeno i visoku osjetljivost na hidrostatički pritisak.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.