Maglić

Maglić je dinarska planina na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, dvadesetak kilometara jugozapadno od Foče. Maglić je planina s najvišim vrhom u Bosni i Hercegovini. Najviši mu je vrh Veliki vitao (2.396 m) u Crnoj Gori, dok je na bosanskohercegovačkoj strani planine najviši vrh Maglić na 2.386 m nadmorske visine.^[1] Po drugim izvorima, najviši vrh planine jest Maglić.^[2]

Maglić
Pogled na Maglić
Najviša tačka
Visina	2386 m
Koordinate	43°16′52″N 18°44′13″E
Geografija
Maglić Bosna i Hercegovina
Lanac	Dinaridi

Planina je omeđena rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku.

Maglić je izgrađen od permskih stijena, mezozojskih krečnjaka, dijabaza i malafira, a vidljivi su i lednički tragovi. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na približno 1.600 m, a iznad te visine je plato s pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (s Crnim vrhom), Rujevac, Snježnica, Prijevor i Mratinjska Gora. Na Magliću je i Perućica, zaštićeni rezervat u okviru parka, koja je najstarija i jedna od dvije posljednje preostale prašume u Evropi. Ona je najveća prašuma u Evropi. U parku se također nalazi veliki cirk Urdeni dolovi s Trnovačkim jezerom na 1.517 m. Podnožje planine i sve padine bogati su vodom, s brojnim izvorima, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikad ne presušuje.

Reference

1. Jovan Đ. Marković, Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije, "Svjetlost", Sarajevo, 1988.
2. Mala enciklopedija Prosvete, I-III, "Prosveta", Beograd, 1986.

Vanjski linkovi

Portal Crna Gora

• Vrhovi Balkana: Maglić, Al Jazeera Balkans, 24. 3. 2016.