Kratkovidnost
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kratkovidnost ili miopija(grč. μυωπία – miopia)[1] je poremećaj lomljenja zraka u oku, kada je akomodacija opuštena, paralelno usmjerena svjetlost proizvodi sliku ispred mrežnjače, umjesto na mrežnjači kao kod normalnog oka.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/30/Myopia.svg/320px-Myopia.svg.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/ab/Human_eyesight_two_children_and_ball_normal_vision_color_Hi-res.jpg/640px-Human_eyesight_two_children_and_ball_normal_vision_color_Hi-res.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4b/Myopia_Short-sighted_Simulation.jpg/200px-Myopia_Short-sighted_Simulation.jpg)
Ljudi s kratkovidnošću jasno vide bliske objekte, dok se udaljeniji objekti vide zamućeno. Očna jabučica kod miopije je preduga ili je rožnjača preizbočena, pa su slike fokusiraju u staklastom tijelu, unutar oka, umjesto na mrežnjači, u stražnjem dijelu oka. Suprotan poremećaj od kratkovidnosti je hiperopija ili dalekovidnost – gde je rožnjača ima nedovoljno izbočenu površinu ili je oko prekratko.
Oftalmolozi i optometristi miopiju ispravljaju najčešće putem korektivnih sočiva, kao što su naočare ili kontaktna sočiva, a može se također ispraviti i laserskom hirurgijom kao što je –LASIK. Korektivna sočiva imaju negativnu optičku jačinu (konkavne su, tj. „minus“), što kompenzira pozitivnu dioptriju kratkovidnog oka. Miopija je dijelom nasljedna.[2][3]