John James Richard Macleod
From Wikipedia, the free encyclopedia
John James Rickard Macleod (6. septembar 1876. Clunie, Škotska − 16. mart 1935, Aberdeen) bio je škotski biohemičar i fiziolog. Karijeru je posvetio raznim temama iz fiziologije i biohemije s akcentom na metabolizam ugljikohidrata. Poznat je po svojoj ulozi u otkrivanju i izolaciji inzulina tokom svog mandata predavača na Univerzitetu u Torontu, za koji su on i Frederick Banting 1923. dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.[1] Dodjela nagrade Macleodu bila je kontroverzna u to vrijeme, jer je prema Bantingovoj verziji događaja, Macleodova uloga u otkriću bila zanemarljiva. Tek je decenijama nakon događaja nezavisna stručna komisija utvrdila daleko veću ulogu nego što mu se u početku pripisivala.[2]
Kratke činjenice Rođenje, Smrt ...
John James Rickard Macleod | |
---|---|
Rođenje | (1876-09-06) 6. septembar 1876. Clunie, Perthshire, Škotska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Smrt | 16. mart 1935(1935-03-16) (58 godina) Aberdeen, Škotska |
Narodnost | Škot |
Polje | Medicina |
Alma mater | Univerzitet u Aberdeenu |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (1923) Cameronova nagrada za terapiju Univerziteta u Edinburghu (1923) |
Zatvori