Unitarna država
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Unitarna država je država kojom upravlja centralna i jedinstvena vlast pri čemu je ta centralna vlast u konačnici i vrhovna, a sve ostale administrativne jedinice (niži nivoi vlasti) koriste samo ovlasti koje im je dodijelila centralna vlast. Centralna vlast unitarne države može formirati (ili ukinuti) administrativne podjele (podnacionalne jedinice).[1] Većina država na svijetu se može smatrati unitarnim državama. Od 192 države članice UN-a, njih 165 su unitarne države.[2]
U unitarnim ili jednostavnim državama postoji jedinstvena organizaciju vlasti, jedan pravni sistem, jedan princip vladanja (npr. Francuska, Švedska, Mađarska, Rumunija, Grčka i druge). Jednostavne države se također zovu i unitarne. U većini unitarnih država ustav je fleksibilan. To znači da ga je lahko promijeniti ili izmijeniti.
Do prije nekoliko godina smatralo se da je Velika Britanija unitarna država. Međutim, u posljednjih nekoliko godina (bilo je diskusija i mnogo ranije) došlo je do burnih rasprava oko toga da li je Britanija unitarna država ili ne. Do prije deset godina ne bi bilo dvojbe jer je tada Velika Britanija bila visoko centralizirana država (više pod vlada) sa Londonom kao centrom, dok druge države (Vels, Škotska, Sjeverna Irska) nisu imale svoje lokalne organe uprave. Sve se promijenilo dolaskom laburističke stranke na vlast 1997. godine. Toni Bler (premijer), obećao je da će savezne države dobiti svoju lokalnu upravu. Obećanje je ispunio. Vels je dobio u Cardiffu svoju lokalnu skupštinu (Welsh Assembly), Sjeverna Irska je također dobila svoju lokalnu skupštinu dok je u Škotskoj, Edinburgh dobio i svoj parlament. Sada svaka od ovih država, a pogotovo Škotska, je mogla donositi neke svoje zakone. Iako je London zadržao pravo odlučivanja o porezu i vojsci i drugim bitnim stvarima, izgubio je neke ovlasti koje su dobile ove države. Velika Britanija je prestala biti centralizovana država kakva je bila do tada te se više ne može za nju reći da je unitarna država.
Slično tome, u Kraljevini Španiji prenesene ovlasti delegirane su putem centralne vlade.[3] Mnoge unitarne države nemaju područja s nekim stepenom autonomije.[4] U takvim državama, podnacionalne regije ne mogu imati vlastite zakone. Primjeri su Rumunija, Irska i Norveška.[5]
