najproširenija jezička porodica / From Wikipedia, the free encyclopedia
Porodica indoevropskih jezika je jedna od najproširenijih jezičkih porodica, koja obuhvata gotovo sve evropske jezike (u Evropi i u zemljama koje su naselili Evropljani) i znatan broj jezika u jugozapadnoj i južnoj Aziji.[1] Ti jezici, posebno u svom starijem obliku, pokazuju takvu srodnost i takva podudarna obilježja u fonetici, morfologiji i leksici, da se bezuslovno mora zaključiti da su oni, u starije doba, bili tješnje međusobno povezani i da su tvorili jezičku zajednicu. Pretpostavljeni prajezik iz kojeg su se razvili svi indoevropski jezici naziva se praindoevropski jezik. Od njega nije ostalo nikakvog pisanog traga, ali se metodama komparativne lingvistike može rekonstruisati dio rječnika i gramatike tog jezika. Na osnovu rekonstruisanog rječnika može se pretpostaviti da se tim jezikom govorilo na prijelazu iz mlađeg kamenoga u bronzano doba.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori).
Rasprostranjenost indoevropskih jezika u svijetu
Većina koja govori jedan ili više indoevropskih jezika
Manjina koja govori jedan ili više indoevropskih jezika sa službenim statusom
Manjina koja govori jedan ili više indoevropskih jezika bez službenog statusa
Indoevropski jezici se načelno dijele u deset grana:
Baltoslavenska grana
Današnja rasprostanjenost indoevropskih jezika u njihovoj domovini Evroaziji:
Albanski
Armenski
Baltoslavenski (baltički)
Baltoslavenski (slavenski)
Keltski
Germanski
Helenski (grčki)
Indoiranski (indoarijski, iranski i nuristanski)
Italski (romanski)
Neindoevropski jezici
Prugaste oblasti označavaju gde je multilingvizam uobičajenGermanska grana