From Wikipedia, the free encyclopedia
Imunska tolerancija u trudnoći, maternalna imunska tolerancija ili materinska imunska tolerancija je imunska tolerancija koja se ispoljava prema fetusu i placenti tokom trudnoće. Ova tolerancija suprotstavlja imunski odgovor koji bi normalno rezultirao odbacivanjem nekog stranog tijela, kao što se može dogoditi u slučajevima spontanog pobačaja.[1][2] Proučava se u području reprodukcijske imunologije.
Placenta funkcionira kao imunološka barijera između majke i ploda, stvarajući imunska privilegija imunski povlašteno mjesto. U tu svrhu koristi nekoliko mehanizama:
Ipak, posteljica omogućava majčinim IgG antitijelima da pređu na plod, kako bi ga zaštitili od infekcija. Međutim, ta antitijela ne ciljaju fetuse ćelije, osim ako bilo koji fetusni materijal nije pobjegao preko placente, gdje može doći u kontakt s majčinim B-ćelijama i natjerati ih da počnu stvarati antitijela protiv fetusnih meta. Majka proizvodi antitijela protiv stranih krvnih grupa ABO sistema, gdje su krvne ćelije fetusa moguća meta, ali ta preformirana antitijela su obično tipa IgM.[6] i zato obično ne prelaze preko placente. Ipak, rijetko nekompatibilnost s ABO sistemom može stvoriti IgG antitijela koja prelaze placentu, a uzrokovana su senzibilizacijom majki (obično krvne grupe 0) na antigene u hrani ili bakterijama.[7]
Ipak, placentna barijera nije jedino sredstvo za izbjegavanje imunskog sistema, jer strane ćelije fetusa i dalje postoje u majčinoj cirkulaciji, s druge strane placentne barijere.[8] Posteljica ne blokira majčinske IgG antitijela, koja mogu proći kroz ljudsku placentu, pružajući imunsku zaštitu ploda od zaraznih bolesti.
Jedan od modela indukcije tolerancije u vrlo ranim fazama trudnoće je hipoteza euterijski fetoembrionski odbrambeni sistem (eu-FEDS).[9] Osnovna pretpostavka hipoteze eu-FEDS je da topiva i ćelijska površina povezani glikoproteini, prisutni u reprodukcijskom sistemu i izraženi u gametima, suzbijaju sve potencijalne imunske odgovore i inhibiraju odbacivanje ploda.[9] Model eu-FEDS nadalje sugerira da su određene ugljikohidratne sekvence (oligosaharidi) kovalentno povezane s tim imunosupresivnim glikoproteinima i djeluju kao "funkcijske grupe" koje suzbijaju imunski odgovor. Glavni glikoproteini maternice i fetusa koji su povezani sa eu-FEDS modelom kod čovjeka uključuju a-fetoprotein, CA125 i glikodelin-A (poznat i kao placentni protein 14 (PP14). Regulacijske T-ćelije također vjerovatno imaju sličnu ulogu.[10] Također, vjeruje se da će doći do pomaka od ćelijski posredovana imunost prema humoralnoj imunosti.[11]
Mnogi se slučajevi spontanog pobačaja mogu se opisati na isti način kao majke odbacuju plod,[2] pa hronična nedovoljna tolerancija može izazvati neplodnost. Ostali primjeri nedovoljne imunološke tolerancije u trudnoći su Rh-bolest i preeklampsija:
Trudnoća koja je posljedica donacije jajnih ćelija, gdje je nosač manje genetički sličan plodu nego biološka majka, povezane su s većom učestalošću hipertenzija uzrokovanih trudnoćom i patologije placente.[14] Lokalne i sistemske imunske promjene su također izraženije nego u normalnim trudnoćama, pa se sugerira da veća učestalost nekih stanja u davanju jajnih ćelija može biti uzrokovana smanjenom imunskom tolerancijom majke.[14]
U mnogim slučajevima, imunski odgovori mogu biti uzrok neplodnosti i pobačaja. Neki od imunskih uzroka koji doprinose neplodnosti su sindrom reproduktivnog autoimunog zatajenja, prisustvo antifosfolipidnih antitijela i antinuklearna antitijela.
Antifosfolipidna antitijela ciljaju prema fosfolipidima ćelijske membrane. Studije su pokazale da antitijela protiv fosfatidilserina, fosfatidilholina, fosfatidilglicerola, fosfatidilinozitola i fosfatidiletanolamina ciljaju prije embrion. Antitijela protiv fosfatidilserina i fosfatidiletanolamina su protiv trofoblasta.[15] Ti fosfolipidi su neophodni u pomaganju ćelijama fetusa da ostanu vezane za ćelije maternice implantacijom. Ako žena ima antitijela protiv tih fosfolipida, oni će se uništiti putem imunskog odgovora i na kraju fetus neće moći ostati vezan za maternicu. Ta antitijela ugrožavaju i zdravlje materice, mijenjajući krvotok u maternici.[15]
Antinuklearna antitijela izazivaju upalu maternice koja ne dopušta da bude prikladan domaćin za implantaciju embriona. Prirodna ćelija-ubica fetusne ćelije pogrešno tumači kao ćelije raka i napada ih. Osoba sa sindromom reprodukcijskog autoimunog zatajenja ima neobjašnjivu neplodnost, endometriozu i ponavljajuće pobačaje zbog povišenog nivoa antinuklearnih antitela koja kruže.[15] I prisutnost antitijela protiv fosfolipida i antinuklearnih antitijela ima toksične efekte na implantaciju embriona. Ovo se ne odnosi na antitijela protiv štitnjače. Povišene razine nemaju toksični učinak, ali ukazuju na rizik od pobačaja. Povišena antitiroidna antitijela djeluju kao marker za žene koje imaju disfunkciju T-limfocita, jer ove razine ukazuju na T-ćelije koje izlučuju visoku količinu citokina koji induciraju upalu u zidu maternice.[15]
Ipak, sada još ne postoji lijek koji bi dokazao sprečavanje pobačaja inhibicijom imunskih odgovora majke; aspirin u ovom slučaju nema efekta.[16]
Smatra se da je povećana imunska tolerancija glavni faktor povećanja podložnosti i težini infekcija u trudnoći.[17] Trudnice su teže pogođene na neke bolesti, kao što su, naprimjer, gripa, hepatitis E, herpes simplex i malarija.[17] Dokazi su ograničeni za kokcidioidomikozu, ospice, boginje i varičelu.[17] Izgleda, međutim, da trudnoća ne mijenja zaštitne učinke vakcinacije.[17]
Ako bi se mogli objasniti mehanizmi odbacivanja imunosti fetusa, to bi moglo poslužiti za interspecijsku trudnoću, naprimjer, da svinje nose ljudske plodove kao alternativu čovječije surogat majke.[18]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.