Imam Šafija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Imam Šafija (arapski : ابو عبدالله محمد بن إدريس الشافعيّ) bio je jedan od najvećih islamskih učenjaka,[1] ubraja se u obnovitelje islama u 2. hidžretskom stoljeću. Osnivač je Šafijskog mezheba.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Puno ime mu je Ebu Abdullah Muhammed b. Idris b. el-Abbas b. Osman b. Šafi'i b. Es-Saib b. Ubejd b. Abdu Jezid b. Hašim b. el-Muttalib b. Abdu Menaf b. Kusajj el-Kureši el-Muttalibi eš-Šafi'i el-Mekki. Abdu Menaf je zajednički predak Muhammeda i imama Šafije, pa, otuda, za Šafiju kažu da je bio amidžić Vjerovjesnika Muhammeda. Nazvan je "eš-Šafi'i" po svom pradjedu Šafi'u, koji se ubraja u generaciju mladih ashaba, obzirom da je Muhammed sreo kada je imao desetak godina. Otac njegovog pradjeda Šafi'a es-Saib prešao je na islam na dan bitke na Bedru. Majka mu je porijeklom iz plemena el-Ezd.