Higrofita

Higrofite (starogrčki hygros = vlaga, mokrina + phyton = biljka) su kopnene biljke koje su prilagođene na staništa sa visokom ili čestom vlažnošću okolnog zraka ili tla. Obično se radi o vlažnosti i u zraku i u tlu, ali se javljaju i sve moguće kombinacije zasićenosti vlagom ovih sredina. Higrofite naseljavaju uglavnom vlažne i tamne šume i ostrvske močvare, te vrlo vlažne poplavne livade. U grupi svih ekoloških oblika kopnenih biljaka, one su najmanje otporne na sušu.^[1][2]

Jedan od primjera higrofita je Caltha palustris.

Prema prilagodbama na životne uslove prirodne okoline, ova grupa biljaka je između kategorija hidrofite (vodene biljke) i mezofita (biljke koje pretežno uspijevaju pri umjerenim uslovima prirodne okoline). Biljke koje žive na vlažnim staništima obično nemaju kseromorfnih svojstava i uloga.

Primjeri higrofitnih rodova

• Adoxa;
• Agrostis;
• Bidens;
• Caltha;
• Cardamine;
• Carex;
• Catabrosa;
• Chelidonium;
• Circea;
• Cyperus;
• Drosera;
• Equisetum;
• Gallium;
• Glyceria;
• Hymenophyllum;
• Juncus;
• Lythrum:
• Oxalis, etc.

Također pogledajte

• Hidrofite
• Mezofite
• Kserofite

Reference

1. Lawrence E., ured. (1999). Henderson's Dictionary of biological terms. London: Longman Group Ltd. ISBN 0-582-22708-9.
2. Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi