Halim Malkoč
From Wikipedia, the free encyclopedia
Halim Malkoč (12. August 1917. – 8. februar 1947.) bio je bošnjački imam i SS-Obersturmführer u Waffen-SS Handžar diviziji. Poznat je po svojoj ulozi u suzbijanju pobune pripadnika Handžar divizije u mjestu Villefrancheu-de-Rouergue 1943. godine. Smatra se jedinim muslimanom nagrađenim Njemačkim željeznim krstom za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Moguće je da članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku. |
Halim Malkoč | |
---|---|
![]() Malkoč se obraća pripadnicima divizije | |
Puno ime | Halim Malkoč |
Rođenje | (1917-08-12) 12. august 1917. Bihać, Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj, Austro-Ugarska |
Smrt | 8. februar 1947(1947-02-08) (29 godina) Bihać, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, SFRJ |
Nacionalnost | Bošnjak |
Čin | Obersturmführer |
Važnije bitke | Drugi svjetski rat |
Vojska | ![]() |
Jedinice | Handžar divizija |
Odlikovanja | Gvozdeni krst |
Malkoč je bio mladi imam u Bosni kada je rat izbio. "Kao aktivni oficir u Jugoslavenskoj vojsci, istakao se kao veoma nadaren vojskovođa"[1]. Godine 1943. pridružio se novonastaloj jedinici Waffen-SS-a Handžar divizija, i prvobitno bio imenovan za imama u "SS - Gebirgs-Pioneer Bataillion 13". U julu iste godine, on i nekoliko drugih bosanskih ulema poslano u Dresden na tri sedmice "Imamskog tečaja" u organizaciji SS Obergruppenführer Gottlob Bergera i počasnog oficira SS al-Husseini, Velikog muftije Jerusalimskog. Nastava uključuje lekcije o "Der Waffen-SS: njegova organizacija i rangovi" i njemački jezik kroz nastavu i posjete u operu u Berlinu i Babelsberg dvorac, Potsdam i Nicholaisee.
Tokom obuke na jugu Francuske, u mjestu Villefranche-de-Rouergue, u septembru 1943. godine došlo je do pobune među pripadnicima ove jedinice. U noći između 16. i 17. septembra, grupa vojnika ove jedinice predvođena muslimanskim i hrvatskim mlađim oficirima[2] izvela je pobunu. Predvođeni Feridom Džanićem, Božom Jelinekom (poznat i kao Eduar Matutinović), Nikolom Vukelićem i Lutvijom Dizdarevićem, grupa je zarobila većinu njemačkog osoblja i ubila pet njemačkih oficira, uključujući i komandanta bataljona Obersturmbannführera Oskara Kirchbauma. Pobuna je ubrzo ugušena uz pomoć Malkoča i ljekara jedinice Willfried Schweigera. Malkoč je ubijedio pobunjenike da puste zatvorenike i da se predaju.
U priznavanju njegove usluge, Halim Malkoč i Schweiger su u oktobru 1943. godine od Heinrich Himmlera primili odlikovanje "Željezni križ druge klase".
Nakon završetka Drugog Svjetskog rata, Malkoč je izručen Jugoslaviji i 8. februara 1947. godine obješen u Bihaću.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/bs/d/db/Plakat.jpg)