Grčka mitologija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka.[1] Grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu. Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Hesiodovo djelo Teogonija. Prema orfičkim misterijama iz Haosa prvo proizlazi Nikta.
Stari Grci su među svojim piscima imali tumače mitova: Teagen, Metrodor, Stesimbrot i Herodor.[2] Dešavalo se da su starogrčki dramaturzi i pjesnici ponekad mijenjali sadržaj mita radi ostvarivanja neke poruke[3]. Primjer takvog postupka se može pronaći kod Pindara kad je umjesto klasičnog mita o Tantalovoj gozbi gdje Pelop izgubio svoje pleća i dobio nova od slonove kosti izmijenjeno da je Pelop sa njom rođen.[4] Praksu izmjene mitova radi odgoja mladeži zagovara i Sokrat u drugoj knjizi Platonove Države.[5]