![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/12/CollapsedtreeLabels-simplified.svg/langbs-640px-CollapsedtreeLabels-simplified.svg.png&w=640&q=50)
Genetički drift
From Wikipedia, the free encyclopedia
Genetički drift (genetičko pomjeranje, genetičko-automatski procesi, efekat slučaja, efekat Sewalla Wrighta), u novije vrijeme sve češće i usko grlo ili botleneck efekat, neadaptacijski je faktor, odnosno vanselekcijski evolucijski slučajnog favoriziranja fenotipova, koji također može značajno učestvovati u formiranju karakterističnih genskih fondova osobenih populacija živih bića.[1][2]
Ovaj faktor, bez obzira na adaptivnu vrijednost fenotipa, u nekoj od ključnih etapa formiranja genskog fonda naredne generacije, sasvim slučajno, određuje relativno učešće pojedinih gena. Njegovim djelovanjem, posebno u uvjetima reproduktivne izolacije, objašnjavaju se često drastične međupopulacijske razlike u frekvenciji određenih ”adaptivno neutralnih osobina”, koje, obično, nastaju kada:
- narednu generaciju ne reproducira sveukupna populacija nego njen manji ili veći dio.
- “igrom slučaja“ nema formiranja reproduktivnih parova suglasno zakonu vjerovatnoće, tj. njihovom relativnom učešću u populacije ili
- kada (bez uticaja selekcije), neki reproduktivni parovi imaju relativno više potomaka od ostalih, odnosno kada u genski fond naredne generacije ugrađuju veću količinu svojih gena.
- slučajnim formiranjem genskog fonda pojedinih izolata i migrirajućih grupa. One po ”principu osnivača” konstituišu genske fondove novih (sub)populacija, genetičkog sastava koji u manjoj ili većoj mjeri (ali gotovo redovno) odstupa od aktuelnog stanja u matičnoj populaciji. Ukratko, genski fond bilo kojeg izdvojenog dijela matične populacije ne može biti minijatura njene genetičke strukture.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/0b/Random_sampling_genetic_drift.svg/640px-Random_sampling_genetic_drift.svg.png)
Između ostalog, tom ”igrom slučaja” (genetičkim driftom) u zahvaćenim malim populacijama može doći do fiksiranja izuzetno visoke ili niske frekvencije određenih gena, bez obzira na njihov početni doprinos adaptivnoj vrijednosti fenotipa. S tim u vezi potrebno se podsjetiti da isti gen može biti koristan u kombinaciji sa jednim, neutralan sa drugim, a štetan u kombinaciji sa trećim genom te da njihovi efekti nisu izloženi samo prilagođavanju spoljnoj sredini nego međusobnoj interakciji.