Frekvencija alela
From Wikipedia, the free encyclopedia
Frekvancija alela (Alelna frekvencija) ili genske frekvencije ili relativna frekvencija gena je proporcija određenog alela (varijante datog gena) među alelnim kopijama odgovarajućeg genskog lokusa. Može se prikazati i kao procentna učestalost tog alelogena u genskom fondu date populacije.[1][2]
Drugim riječima, to je broj kopija određenog alela podijeljen brojem kopija svih alela na datom genskom mjestu (lokusu) u populaciji. U populacijskoj genetici, alelne frekvencije se koriste za opisivanje iznosa od genetske raznolikosti na razini individua, populacija i vrsta. To je ujedno i relativni udio svih alela gena koji su određene vrste.
Procjene relativne učestalosti alela polaze od slijedećih pretpostavki.
- Populacija je u genetskoj ravnoteži.
- Određeni lokus na hromosomu i gen zauzimaju dato mjesto.
- Populacija N jedinki nosi n lokusa u svakoj svojoj tjelesnoj ćeliji (odnosno dva lokusa u ćelijama diploidnih vrsta koje imaju dva haploidna seta hromosoma).
- Na datom lokusu postoje različiti aleli.
- Jedan alel postoji u a kopija.
Tada su alelne frekvencije proporcija ili procenat pojave datog lokusa koji zauzima posmatrani alel (a): a/(n*N).
Na primjer, fekvencije od 20% znači da toliko jedinkiu datoj populaciji nosi taj alel.