Febrilni epilepsijski napad
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Febrilni epilepsijski napad, također poznat kao napad groznice ili febrilna konvulzija, je napad povezan s povišenom tjelesnom temperaturom, ali bez ikakve intrakranijske infekcije[1] Febrilni napadi pogađaju 2-7% djece[3] i češći su kod dječaka nego djevojčica.[3] Najčešće se javljaju kod djece u dobi od 6 mjeseci do 5 godina sa većom incidencijom u dobi od oko 18 mjeseci.[4][5] Većina napada traje manje od pet minuta, a dijete se obično brzo oporavlja.[3][4]
| Febrilni epilepsijski napad | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Povišena temperatura, febrilne konvulzije |
 | |
| Analogni medicinski termometar koji pokazuje temperaturu od 38,8oC | |
| Specijalnost | Hitna medicina, neurologija |
| Simptomi | Tonijsko-klonijski napad[1] |
| Trajanje | Obično manje od 5 minuta[1] |
| Uzroci | Visoka tjelesna temperatura[1] |
| Faktori rizika | Porodična historija[1] |
| Diferencijalna dijagnoza | Meningitis, metabolički poremećajl[1] |
| Tretman | Podržavanje[1] |
| Prognoza | Dobra[1] |
| Frekvencija | ~5% djece [2] |
Općenito, djetetova temperatura je veća od 38 °C,[6] iako većina ima temperaturu od 39 °C.[6] Većina febrilnih epilepsijskih napada javlja se tokom prva 24 sata od razvoja groznica.[6] Znakovi tipske aktivnosti napada uključuju gubitak svijesti, otvorene oči, nepravilno disanje, pojačan sekret ili pjenu na ustima, a dijete može izgledati blijedo ili plavo ([[cijanoza|cijanozno).[7] Ponekad se tijelo ukoči ritmičnim trzajima ruku i nogu. Dijete može biti inkontinentno (mokro ili uprljano), a može i povraćati.[7] Nakon napada, dijete može biti naizgled beživotno nekoliko minuta (postiktalno stanje).[7] Pojava febrilnih napada često je šok za porodicu, a postiktalno stanje se često doživljava kao dio epilepsijskog napada.
Postoje dva glavna tipa febrilnih epilepsijskih napada: jednostavni i složeni.[3][4] Razlika između jednostavnih i složenih je zasnovana na riziku od naknadne epilepsije.[3] Jednostavni febrilni napadi imaju vrlo nizak rizik (~2%) od kasnije epilepsije (napadi bez temperature).[3][4] Rizik od epilepsije nakon kompleksnih febrilnih napada zavise od broja kompleksnih karakteristika sa svakim faktorom koji dodaje oko 5% rizika.[3] Tako djeca sa sva tri faktora imaju rizik od naknadne epilepsije od oko 15%. Febrilni status epileptikus (FSE) implicira da napad traje duže od 30 minuta. Javlja se u do 5% slučajeva febrilnih epilepsijskih napada i ima neke posebne dugoročne zabrinutosti.[8][9]
| Jednostavni | Složeni | |
|---|---|---|
| Svojstvo | Generalizirano tonijsko konijski pokreti (ukočenje i drhtanje ruku i nogu) | Fokalni pokreti (obično utiču na jedan ekstremitet ili stranu tijela) |
| Trajanje | <15 minuta (sa najtrajnijim <5 minuta) | >15 minuta |
| 'Postnapadno stanje' | Nema ili kratak period pospanosti | Duži period pospanosti; može doživjeti Toddovu paralizu |
| Ponavljanje | Nema recidiva u prva 24 sata | Može se ponoviti u prva 24 sata |
Febrilne napade izaziva groznica, obično viša od 38 °C (100,4 °F).[11] Uzrok groznice je često virusna bolest.[4] Vjerovatnoća febrilnog epilepsijskog napada nije povezana s tim koliko visoka temperatura dostiže.[4][6] Dugo se smatralo da je važna stopa porasta tjelesne temperature (tj. koliko brzo temperatura raste).[4][9] ali sada je jasno da to nije glavni pokretač. Kod djece, bolesti koje često izazivaju groznicu uključuju infekcije srednjeg uha i virusne infekcije gornjih dišnih puteva.[12][13] Ostale infekcije povezane s febrilnim epilepsijskim napadima uključuju šigelozu, salmonelozu i posebno rozeolu (HHV6).[14] Kako ove infekcije izazivaju febrilne epilepsijske napade ostaje nejasno.[14]
Mala je šansa za febrilne epilepsijske nakon određenih vakcina.[15][16] Rizik se povećava samo za oko 10 dana nakon primanja jedne od vakcina koje su uključene u vrijeme kada je vjerovatno da će dijete razviti groznicu kao prirodni imunski odgovor.[6] Implicitne vakcine uključuju:[6][15][17]
Sve u svemu, vakcinaciju rijetko prate febrilni epilepsijski napadi.[16] Vakcina protiv malih boginja, zaušnjaka, rubeole, varičele može imati nešto veći rizik od febrilnih napada nego samo MMR.[18] Za djecu sa genetičkom predispozicijom za febrilne epilepsijske napade, vakcine mogu izazvati febrilne napade jednostavno izazivanjem groznice.[19][20][21] Čini se da rizik od febrilnih epilepsijskih napada ne nadmašuje prednosti rutinskih imunizacija.[22] Važno je da febrilni epilepsijski napad nakon imunizacije ne predstavlja nuspojavu.[22]
Postoje dokazi da mnoga djeca sa febrilnim epilepsijskim napadima imaju genetičku predispoziciju za febrilne epilepsijske napade. Ako dijete sa febrilnim napadom ima identičnog blizanca (monozigotnog), mnogo je vjerojatnije da će blizanac imati i febrilni napad nego ako blizanac nije identičai (dizigotni).[3] Prvostepeni rođaci (majka, otac, brat i sestra) djeteta sa febrilnim epilepsijskim napadima imaju rizik od 10-15% od febrilnog epilepsijskog napada u poređenju sa općim rizikom u populaciji od samo 3-4%.[3] Najmanje 20 hromosomskih oblasti je povezano sa febrilnim epilepsijskim napadima i identifikovano je nekoliko specifičnih mutiranih gena koji dolaze iz ovih područja (naprimjer, SCNA1, SCN1B, SNCA9A, GPR98, GABRG2).[23]
Tačan obrazac nasljeđivanja gena za sklonost febrilnimepilepsijskim napadima obično je nejasan.[3][23] U dvije situacije način nasljeđivanja je autosomno dominantan – Dravetov sindrom i GEFS+.[3][23] Dravetov sindrom je ozbiljan epilepsijski sindrom uzrokovan mutacijama gena SCN1A.[24] Ova djeca imaju produžene, često fokusne, febrilne epilepsijske napade u prvoj godini života, praćene teškom epilepsijom. Dravetov sindrom se obično ne nasljeđuje. Sindrom GEFS+ (genetička epilepsija sa febrilnim napadima plus) je nasljedno stanje (autosomno dominantno) također s mutacijama u genu SCN1A.[25] Ovdje oboljeli članovi porodice najčešće imaju febrilne epilepsijske napade koji mogu biti praćeni kasnijim razvojem različitih tipova epilepsije (definiranih kao neprovocirani napadi).[25]
Ako dijete ima febrilne epilepsijske napade, daju se sljedeće preporuke za njegovatelje:[26]
Posebna je zabrinutost za one sa jednim epilepsijskim napadom koji traje duže od 5 minuta, ako dijete postane cijanozno, ili dva uzastopna napada koja traju duže od 5 minuta bez oporavka između napada jer će se vjerojatno nastaviti 30 minuta ili više (febrilni epilepsijski status ili FSE).[27] Status epilepticus može oštetiti mozak i treba ga odmah prekinuti s lijekovima kao što su intravenski lorazepam, rektumski ili intranazalni diazepam ili intranazalni midazolam.[27] Srećom, većina djece sa FSE se potpuno oporavlja uz normalnu inteligenciju.[28]
Febrilni epilepsijski napadi se javljaju u dobi od 6 mjeseci do 5 godina.[1][29][30] Najviša dob za febrilne napade je 18 mjeseci, a najčešći dobni raspon je 12-30 mjeseci.[31] Pogađaju između 2-5% djece.[1] Češće su kod dječaka nego kod djevojčica.[32][33] Febrilni epilepsijski napadi se mogu javiti u bilo kojoj etničkoj grupi, iako je bilo viših stopa kod Gvamana (14%), Japanaca (6–9%) i Indijaca (5–10%).[34]
