From Wikipedia, the free encyclopedia
Transmembranski protein 2 koji inducira skladištenje masti je protein koji je kod ljudi kodiran genpm FITM2. Ima ulogu u skladištenju masti. Njegova lokacija je 20q13,12 i sadrži 2 egzona.[4] Također je član porodice proteina FIT, koja je konzervirana tokom evolucije. Konzervirana je ko ljudi i Saccharomyces cerevisiae , određujući sposobnost uzimanja masti i skladištenja u obliku kapljica citoplazmatskih triglicerida.[5] Iako FIT proteini olakšavaju razdvajanje triglicerida (TG) u kapljice citosolnih lipida, oni nisu uključeni u biosintezu triglicerida.[6] U sisara su prisutni i FIT2 i FIT1 iz iste porodice, ugrađeni u zid endoplazmatskog retikuluma (ER), gdje reguliraju stvaranje kapljica lipida u citosolu. U S. cerevisiae , također ima ulogu u metabolizmu fosfolipida.[7] Ovi TG su u citoplazmi, inkapsulirani fosfolipidnim jednoslojem u konfiguracijama ili organelama, koji su dobili mnoga različita imena, uključujući lipidne čestice, uljna tijela, adiposome, eikozasome i najzastupljenije u naučnim istraživanjima – lipidne kapljice.[5]
FITM2 | |||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||||||||||||||||||
Aliasi | FITM2 | ||||||||||||||||||||||||
Vanjski ID-jevi | OMIM: 612029 MGI: 2444508 HomoloGene: 35254 GeneCards: FITM2 | ||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
Ortolozi | |||||||||||||||||||||||||
Vrste | Čovjek | Miš | |||||||||||||||||||||||
Entrez | |||||||||||||||||||||||||
Ensembl | |||||||||||||||||||||||||
UniProt | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (mRNK) | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (bjelančevina) | |||||||||||||||||||||||||
Lokacija (UCSC) | Chr 20: 44.3 – 44.31 Mb | n/a | |||||||||||||||||||||||
PubMed pretraga | [2] | [3] | |||||||||||||||||||||||
Wikipodaci | |||||||||||||||||||||||||
|
FITM2 je jedan od dva gena u svojoj porodici. Drugi je FITM1, poznat i kao FIT1, s kojim dijeli 35% identiteta.[7] Međutim, FITM1 i FITM2 imaju procjenu sličnosti od 50% na nivou aminokiselina. Od dva gena koji kodiraju proteine, FITM2 je drevni ortolog iz ove porodice FIT proteina sa ortolozima koji se takođe nalaze u S.cerevisiae.[6] FITM1 se nalazi i kod ljudi ali je konzertvirsn od riba. FITM1 se ne ispoljava u masnom tkivu ili adipocitima, ali je, međutim, uglavnom eksprimiran u mišićima i skeletne i srčane prirode.[6] FITM2 se najčešće ispoljava i u povećanoj ekspresiji u masnom tkivu. Njime upravlja direktno receptor γ (aktivirani proliferator peroksisoma). Ovaj receptor γ je glavni faktor transkripcije za diferencijaciju adipocita.[7]
Kapljice citosolnih lipida su sastojci organela, koji se sastoje od jezgr koji je po prirodi hidrofobno i sadrži neutralne lipide (poput triglicerida). Sadrži i holesterolne estere koji pored posebnog skupa imaju i fosfolipidni sloj, kojeg okružuju eksprimirani proteini.[7] Najopćije prihvaćeno mišljenje o stvaranju kapljica lipida je da se neutralni lipidi nakupljaju između listića ER zbog de novo sintetizirajućih enzima za oba triglicerida (fosfolipidi i holesterolni esteri). To dovodi do pupanja kapljica lipida koje rastu u prostor citoplazme.[7] Poznate su dvije različite grupe lipidnih kapljica: prvu karakterizira fosfolipidni listić u kontinuitetu s membranom ER, a drugi je klasificiran kao definitivno citosolni bez veze s ER.[7]
Općenito priznati model stvaranja lipidne kapljice uključuje izgradnju centra ili sočiva TG kojim se stvaraju nove. Uz ovaj TG centar nalaze se listići membrane u ER koji niču s listićem u citoplazmi ER, koji okružuje lipidno jezgro (neutralno). Tada je u mogućnosti da dobije zamjenjive proteine koji su povezani sa kapljicama lipida u citosolu.[5]
Provedene studije sugeriraju da FITM2 djeluje nizvodno od enzima diglicerid-aciltransferaza (DGAT) i veže se za TG, što je ključno za stvaranje lipidnih kapljica u ćelijama, nakon prečišćavanja, što je presudno.[8] Kada se gleda najnoviji prikaz stvaranja lipidnih kapljica, kao što je gore opisano, gdje se između listova ER postavlja TG sočivo, sposobnost FITM2 da veže TG može pomoći u povećanju topljivosti TG u ER. To onda može podstaknuti prikupljanje količina TG neophodnih za posredovanje u napredovanju stvaranja kapljica lipida. Slijedom toga, FITM2 se naziva "čuvarom vrata", jer se nalazi nizvodno od biosinteze TG i kontrolira broj nastajućih lipidnih kapljica.[8]
U sisara, FITM2 protein sastoji se od 262 aminokiseline (dok je FIT1 dio iste porodice dug 292 aminokiseline) i ima šest transmembranskih domena, u kojima su N- i C-krajevi okrenuti prema citosolu.[6] Kada FITM2 ima mutaciju u svom četvrtom transmembranskom domenu, za koji se tvrdi da ima dobitak u funkciji, ako se utvrdi da je preekspresirana u ćelijama, što je nepogrešivo prouzrokovalo nakupljanje lipidnim kapljicama bogatih TG. Opisana je ova mutacija koja ima značajan učinak na povećanje i količine i veličine i kapljica lipida.[7] Uporedna analiza sekvence FITM2 pokazala je trakt ostataka koji su smatrani opsežno konzerviranim dijelovima, koji se nalaze u ovoj transmembranskoj sekvenci 4 koja je kasnije nazvana „FIT potpisna sekvenca“.[9]
U ćelijama sisara izgradnja kapljica lipida je proces koji se strogo kontrolira, koristeći signale indcirane hormonima, proteine povezane sa kapljicama i lipaze. Četiri zapažanja podržavaju ulogu FIT proteina u stvaranju i posredovanju lipidnih kapljica.[5] Prvo, oni su konzervirani tokom evolucije i pronađeni su samo u ER, koji je primarno mjesto za biosintezu TG.[5] Drugo, kada se FIT proteini pretjerano eksprimiraju, npr. u jetri miša, čak iu ćelijama koje su uzgajane in vivo; kao ishod došlo je do uočljivih nakupina lipidnih kapljica koje su bogate u trigliceridima.[5] Treće, FIT proteini nisu DGAT. DGAT-ovi olakšavaju biosintezu TG-a. FIT proteini strogo pomažu u pretvaranju TG-a (koje proizvode DGAT-ovi) u kapljice lipida. Stoga, poznavanje funkcije ovih FIT proteina pomaže da se shvati zašto se postavljaju nizvodno od DGAT-a.[5] I na kraju, smanjenje FITM2 u adipocitima (3T3-L1) ili shRNK, čak je i njegov pad u embrionima zebrica, rezultirao velikim padom nakupljanja kapljica lipida.[5]
Identificirano je da je FITM2 prekomjerno eksprimiran cijelim tokom diferencijacije 3T3-L1 (iz ćelijske linije adipocita), što pokazuje sličnost s gama receptorom aktiviranog proliferatora peroksisoma (PPAR γ) u određenom periodu, kada je utvrđeno da se nakupljaju kapljice lipida, što rezultira fenotipom adipocita koji se nalazi u ćelijama 3T3-L1.[5] Prekomerna ekspresija FITM2 bila je ispoljena i kada su 3T3- L1 ćelije su kombinirane sa roziglitasonom (PPAR γ agonistom). Ovo služi kao dokaz za ideju da je FITM2 funkcionalno reguliran putem PPAR γ.[5]
Specifičnost raspršivanja tkiva FITM1 i FITM2 i činjenica da FITM2 veže TG intenzivnije od FITM1 (koji stvara slabu vezu), predstavlja odvojene funkcije za ove proteine porodice FIT, u pogledu metabolizma lipida.[6] Razvoj kapljica lipida izazvan FITM2 može dugoročno funkcionirati u skladištenju TG u masnom tkivu, dok FITM1 može funkcionirati kako bi stvorio manje kapljice lipida koje se vide u skeletnim mišićima, gdje postoji brza zamjena LD-a.[6]
Kada su fiziološke okolnosti pravilne, o kapljicama lipida ovisi kako bi se energija održavala uravnoteženom ne samo na ćelijskom nivou, već i zbog održivosti cijelog organizma. Međutim, prekomjerno usvajanje kapljica lipida može rezultirati gojaznošću i povećanim rizikom za obolijevanje, uključujući dijabetes tipa 2, aterosklerozu i bolesti srca.[5] Dokumentacija FIT proteina trebala bi pomoći u razvijanju supstanci da vrate FIT ekspresiju ili aktivnost u normalno regulatorno stanje, kao liječenje ovih bolesti. Pored toga, nedavno je provedeno istraživanje na porodici sa novom homozigotnom mutacijom u FITM2, što je rezultiralo krnjim proteinima. Osobe u porodici, pogođene ovom mutacijom pokazuju Siddiqijev sindrom. Siddiqijev sindrom prepoznaje se postepenim razvojem gubitka sluha, kasnim motornim razvojem, smanjenim BMI, promjenama na koži sličnim ihtiozi i manjom neuropatijom vlakana.[10] U ovoj porodici je uočena nova skupina simptoma za ovaj sindrom. Međutim, oni se preklapaju s nekoliko prepoznatih monogenskih stanja neurološke prirode, uključujući Troyerov sindrom, Mohr-Tranebjaergov sindrom i Megdelov sindrom.[10]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.