Eocen
From Wikipedia, the free encyclopedia
Eocen (stgrč.: ἠώς - ḗōs = zora + καινός - kainós = novi; nova zora) je geološka era, doba, koje je trajalo od prije 56,0 do 33,9 miliona godina. Eocen je epoha kenozoika, proslije paleocena, a prije oligocena.[2][3]
Era[1] | Period | Epoha | Milioni godina |
---|---|---|---|
Kenozoik | Kvartar | Holocen | 0,01 (~10.000 n. e.) |
Pleistocen | 2,59 | ||
Neogen | Pliocen | 5,33 | |
Miocen | 23,03 | ||
Paleogen | Oligocen | 33,9 | |
Eocen | 56,0 | ||
Paleocen | 66,0 |
Dakle, eocen je u glavnom rasponu vremenske geološke skale i druga epoha paleogena u kenozojskoj eri. Početak eocena obilježen je kratkim periodom u kojem je koncentracija ugljikovog izotopa 13C u atmosferi bila izuzetno niska u usporedbi s uobičajenijim izotopom 12C. Kraj se desio pri velikom događaju izumiranja nazvanom „Veliki prekid“ (Grande Coupure) kontinuiteta ili događajem eocensko-oligocensko izumiranje, koje može biti povezano sa uticajem jednog ili više velikih bolida u Sibiru i u onom što je sada Chesapeake Bay. Kao i kod drugih geoloških razdoblja, slojevi koji definiraju početak i kraj epohe dobro su identificirani, iako su njihovi tačni datumi pomalo neizvjesni.
Eocen je bio doba s izraženom toplim i vlažnim klimom. Najraniji dio eocena imao je čak i najtopliju klimu u posljednjih 100 miliona godina. Kasnije je došlo do određenog pada temperature, ali sve do viših geografskih širina preovladavale su tropske temperature . Iznad polarnog kruga prevladavala je umjerena klima i rasla listopadna šuma . Diverzifikacija sisara i ptica koja je započela tokom paleocena, nastavila se u eocenu. Među biljkama su se pojavile prve moderne trave.