Divoš Tihoradić
From Wikipedia, the free encyclopedia
Divoš Tihoradić bio je vlastelin s područja Usore, povezan za utvrđeni grad Srebrenik. Formom patronimika pretpostavlja se da je njegov otac Tihorad, koji je umro između 1326-1329. Njegov brat bio je Vitan Tihoradić, a sinovi su mu bili Miloš, Sladoje i Dobroslav Divošević.[1] Prvi put Divoš je spomenut kao svjedok na povelji od 23. oktobra 1332. kojom se reguliraju sporovi između Bosanaca i Dubrovčana, a u svojstvu pristava naveden je na povelji od 15. marta 1333, kojom bosanski ban Stjepan II Kotromanić ustupa Dubrovčanima Ston i Prevlaku.[2] Tihoradići su srodnici vlastele Zlatonosovići, poznate u 15. vijeku.
Divoš Tihoradić je poznat kao naručilac izrade evanđelja u struci po njemu nazvanog Divoševo evanđelje, značajnim spomenikom iz 14. vijeka.[3]