crnogorska književnica i prevoditeljica From Wikipedia, the free encyclopedia
Divna Veković (1886–1944) bila je prva ljekarka u Crnoj Gori. Rođena je u Lužcu, selu u opštini Berane.[1] Završila je medicinu na Sorbonni 1907.[2] Bila je ljekar na Solunskom frontu tokom Prvog svjetskog rata.[3] Radila je kao humanitarac i književni prevodilac. Prva je prevela Gorski vijenac sa srpskog na francuski jezik (Les lauriers de la montagne). Djelo je poznata epska pjesma u crnogorskoj književnosti koju je napisao Petar II Petrović Njegoš. Prevodila je i druge pjesme poput one srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja.
Divna Veković | |
---|---|
Rođenje | 1886. Lužac, Kneževina Crna Gora |
Smrt | 1944. (58 godina) nepoznato |
Zanimanje | Književnica, pjesnikinja |
Jezik | Srpski jezik |
Djeca | 3 |
Nastavila je svoj rad kao doktorica sve do svoje smrti pred kraj Drugog svjetskog rata.[4]
Rođena je 1886. godine u selu Lužac kod Berana u srpskoj porodici, kao šesto od sedmoro djece Uroša i Tole Veković.[5] Osnovnu školu je završila u manastiru Đurđevi Stupovi a zatim nižu gimnaziju u Skoplju i Djevojački institut na Cetinju.[6] O njenom porodičnom životu nema pouzdanih podataka.
Kao izuzetno talentovanu učenicu, knez Nikola je upućuje na studije u Pariz i dodjeljuje joj stipendiju Knjaževine Crne Gore. Kao odlična učenica i jedna od najboljih u svojoj generaciji[6] Divna je bila stipendistkinja Djevojačkog instituta na Cetinju, instituta za školovanje ženske djece "Carica Marija". Na Sorboni je 1907. završila medicinu i postala ljekarka. Obrazovanje koje je stekla u Francuskoj obuhvatilo je jednogodišnje studije škole za babice u Amiensu, drugi, završni razred pri Medicinskom fakultetu na Sorboni, i dvogodišnju stomatološku školu koju je završila 1917. u Parizu[6] Bila je članica Međunarodnog crvenog krsta. Vratila se u Crnu Goru 1939.[7] Bila je članica Međunarodnog crvenog krsta. Vratila se u Crnu Goru 1939. godine. Od odlaska na studije u Francusku do povratka uglavnom je boravila u Parizu, tako da je usavršila poznavanje francuskog jezika.[6]
Po završetku pripremnog razreda škole za babice i škole za stomatologe postoje službeni podaci, međutim o stipendiji za studije na Sorboni i upisu na medicinski fakultet ne postoji službena belješka. Ove podatke daju članovi njene uže porodice, a dokumentacija koju je posjedovala Divna Veković, 1945. je uništena.[8]
Godine 1926. u Beogradu je odbranila doktorsku tezu iz književnosti.[6]
Prva je prevela Njegošev Gorski vijenac na francuski jezik, 1917. Predgovor za ovo francusko izdanje napisao je francuski pisac i akademik Henri de Régnier. Cijeneći tu njenu zaslugu, knez Nikola ju je nagradio spomen-brošem izrađenim u zlatu i platini, sa likom Njegoša. Bilo je to priznanje koje je dodjeljivano ženama visokog ranga, a za čiju je dodjelu, po nekim izvorima, najzaslužnija kneginja Milena. Poznato je i da je prepjevala pjesme Jovana Jovanovića Zmaja, prevela knjigu Vuka Karadžića Život i običaji naroda srpskoga, Srpske narodne priče, Epske pjesme, Basne i druge radove. Autorica je dva riječnika francuskog jezika, francuske gramatike i knjige Krvni umir (1931).[6] Sem ovog bavila se prikupljanjem narodnih umotvorina, običaja, nošnji u Vasojevićima i Crnoj Gori.[8]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.