![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9e/Marcellinus_Dalmatia.jpg/640px-Marcellinus_Dalmatia.jpg&w=640&q=50)
Dalmacija (rimska provincija)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Dalmacija (rimska provincija) sa ovim imenom javlja se u I. stoljeću n.e, nakon disolucije provincije Ilirik. Ime je nastalo prema imenu ilirskog plemena Dalmati.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9e/Marcellinus_Dalmatia.jpg/640px-Marcellinus_Dalmatia.jpg)
Nakon dva stoljeća turbulentnih odnosa sa Rimskom republikom sudbina ilirskog svijeta riješena je za vrijeme Augusta Oktavijana. U toku „ilirske kampanje od 35-33 godine osvojena je čitava Ilirija i sklopljeno primirje. Ilirske oblasti dinarskog pojasa i panonskog bazena uvedene su u rimski državni i imperijalni okvir 27. god p.n.e pod zajedničkim imenom provincija Ilirikum.
Do podjele ilirika na dvije nove provincije, Gornji Ilirik/Dalmacije i Donji Ilirik/Panonije, došlo je 8. g.n. e., odmah nakon bitke na rijeci Bat{h)inus, u kojoj bili su poraženi Breuci sa svojim panonskim saveznicima. Do te je podjele došlo radi lakšeg vođenja rata protiv Ilira predvođenih Batonom, koji se nastavio u područjima južno od dinarskih.[1]
Najveći dio današnje Bosne i Hercegovine našao se u provinciji Dalmaciji. Sjeverni dio uz rijeku Savu pripao je provinciji Panoniji. Provincija je predstavljala skup autonomnih jedinica koje su mogle biti i rimskog municipalnog tipa i peregrinske civitas. Jedan dio osvojenog teritorija proglašen je za državnu zemlju (plodna tla, rudnici, vojni logori), ali je potčinjenim peregrinskim civitates ostavljena izvjesna autonomija.[2]
Najpotpunije podatke ο ilirskim civitates Dalmacije u rano carsko doba navodi Plinije Stariji (umro 79. . n. e.) u svom velikom enciklopedijskom djelu Naturalis:
Provincija bila je podijeljena u tri sudbena konventa (conventus iuridicus), u kojima su Iliri pred rimskim sudom iznosili razne domaće sporove: sjeverni konvent sa središtemu u Scardoni (Skradin), kojem su pripadali Japodi i 14 liburnskih civitates (conventus Scardonitanus); srednji u Saloni, u kojem su živjeli Dalmati, Dicioni, Mezeji, Sardeati idruga (manja) plemena(conventus Salonitanus), te južni u Naroni (conventus Naronitanus), s brojnim plemenima u Bosni istočno doline Vrbasa i u cijeloj Hercegovini, Crnoj Gori i dijelu Albanije.[2]