Cazinska buna
narodni ustanak u Cazinskoj krajini / From Wikipedia, the free encyclopedia
Cazinska buna je bio narodni ustanak koji se odigrao 6. maja 1950 na području Cazinske krajine. Kao povod se može navesti nepravedan i prisilan način otkupa poljoprivrednih proizvoda. Seljačko stanovništvo koje se na području Cazina, Velike Kladuše i Slunja pobunilo brzo je savladano od strane Narodne milicije, OZNE i Jugoslovenske armije. 15 ustanika je strijeljano, dok je desetak palo u direktnom okršaju s vojnim snagama. Ostali su osuđeni na društveno-socijalni rad a oko 700 osoba, odnosno oko porodica, su preseljene na područje općine Srbac. Tačan broj učesnika nije utvrđen jer se, ovisno o iskazu, kretao oko 300-1000 ljudi.[1] Od snaga bezbjednosti nije niko poginuo.[2] O ovom događaju se na području SFRJ nije mnogo istraživalo sve do 1991. Knjiga “Cazinska buna 1950.” autorice Vere Kržišnik Bukić je prva koja je detaljnije obradila ovaj događaj. Djelomično su se poslije 94. osvrnuli Mustafa Imamović u svojoj “Historiji Bošnjaka” i Mirsad D. Abazović u “Kadrovski rat za BiH”. Ovo nije bila jedina organizovana pobuna, još kraja 80-tih je bilo poznato da je i na drugim područjima npr. u Slavoniji bilo otpora. No prvi put je JNA bila uperena u suzbijanju pobune. Stvarna pozadina bune je, prema nekim analizama bila protivrječna: imala je elemente nacionalizma te lične frustracije lokalnih vlastodržaca. Milovan Đilas je svjedočio da je s likvidacijom glavnih učesnika propuštena prilika za istagu dubljih uzroka pobune.[3] Zvanična vojna dokumentacija djelimično je upotrijebljena za sirovinu u fabrici "Ljepenka" a ostalo je u Beogradu (arhiv bivše JNA) čije je stanje nepoznato.[4]