![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5c/T%25C3%25A9tra%25C3%25A9vangile_gr%25C3%25A9co-latin_-_BNF_Gr54_f96v_C%25C3%25A8ne.jpg/640px-T%25C3%25A9tra%25C3%25A9vangile_gr%25C3%25A9co-latin_-_BNF_Gr54_f96v_C%25C3%25A8ne.jpg&w=640&q=50)
Bizantijski iluminirani rukopisi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bizantijski iluminirani rukopisi bio je veoma popularan oblik ukrašavanja knjiga širom Bizantijskog Carstva, koji su rađeni u manastirima, a drugi u carskim ili komercijalnim radionicama. Vjerske slike ili ikone rađene su u bizantijskoj umjetnosti u raznim medijima: mozaici, slike, male statue i iluminirani rukopisi.[1] Manastiri su proizveli mnoge od iluminiranih rukopisa posvećenih religioznim djelima koristeći ilustracije za isticanje određenih dijelova teksta, kao naprimjer, mučeništvo svetaca, dok su drugi korišćeni u pobožne svrhe slične ikonama. Ove religiozne rukopise najviše su naručivali mecene i koristili su se za privatno bogosluženje, ali su također poklanjani crkvama za korištenje u vjerskim službama.[2] Minijatura iz 12. stoljeća iz Skylitzeske kronike koja prikazuje cara Teofila i njegov dvor.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/5c/T%C3%A9tra%C3%A9vangile_gr%C3%A9co-latin_-_BNF_Gr54_f96v_C%C3%A8ne.jpg/320px-T%C3%A9tra%C3%A9vangile_gr%C3%A9co-latin_-_BNF_Gr54_f96v_C%C3%A8ne.jpg)
Nisu svi bizantijski iluminirani rukopisi bili vjerski tekstovi. Također, pisani su rukopisi na svjetovne teme koje su predstavljene u bizantijskoj carskoj hronici (npr. Madridski Skilica), medicinskim tekstovima kao što su Bečki dioskuridi i nekim rukopisima grčke verzije romana o Aleksandru Velikom. Pored većine rukopisa, na grčkom jeziku, postoje i rukopisi iz Sirijske crkve, kao što su Rabbula evanđelje, kao i armenski iluminirani rukopisi koji su bili pod velikim utjecajem bizantijske tradicije.
Bogato ukrašeni iluminirani rukopisi bili su manje zastupljeni u bizantijskom svijetu nego u zapadnom hrišćanstvu, vjerovatno zbog toga što je grčka elita uvijek mogla da čita vjerske i sekularne tekstove koji su bili pisani na grčkom jeziku. Upravo ovo često nije bio slučaj sa latinskim knjigama na Zapadu, pa je stoga ovaj stil bio rasprostranjeniji na Zapadu. Međutim, postoje primjeri, kako književni (uglavnom rani) tako i vjerski (uglavnom kasniji).[3] Ova vrsta srednjovjekovnog bizantijskog slikarstva ostala je potpuno odvojena od monumentalne umjetnosti.[4] Bizantijski ikonoklazam zaustavio je proizvodnju figuralne umjetnosti u iluminiranim rukopisima na mnogo desetljeća, što je rezultiralo uništenjem ili oštećivanjem mnogih postojećih primjera. Sve zajedno, poznato je da postoji približno 40.000 bizantijskih iluminiranih rukopisa kao i onih koji nisu iluminirani.[3]