Bijeli patuljak
From Wikipedia, the free encyclopedia
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bijeli patuljak je veoma kompaktna zvijezda sa slabom sjajnosti. Predstavljaju zadnju, tačnije predzadnju fazu evolucije zvijezda s 0,08-1,44 Sunčeve mase. Veoma su česte i zastupljene su u svim galaksijama. Oko jedna trećina zvijezda glavnog niza su bijeli patuljci.[1]
Kada zvijezda istroši svoje nuklearno gorivo onda doživljava kolaps i povećava gustinu. Vanjski dio gasnog omotača prelazi u planetarnu maglinu. U bijelom patuljku nema praktično više nikakvih nuklearnih reakcija. Ostatak toplote šalje zračenjem u Svemir. Gustina bijelog patuljka može iznositi i do:
Njihova temperatura iznosi i do 100.000 K. Kada se bijeli patuljak potpuno ohladi pretvara se u crnog patuljka. Pretpostavka je da će se i naše Sunce jednog dana pretvoriti u bijelog odnosno crnog patuljka. Ukoliko se međutim nalazi u zvjezdanom sistemu, zvijezda donator daje dodatnu masu za nuklearnu reakciju i tada se patuljak pretvara u novu.[3][4] Međutim proces hlađenja traje veoma dugo. Još se nijedna zvijezda, od Velikog praska, nije ohladila ispod 4000 K.[5]
Prvi bijeli patuljak otkriven je 1862. godine u zvjezdanom sistemu Sirijus. Sirijus je dvostruka zvijezda koju čine Sirijus A (poput našeg Sunca s 2 puta većom masom) i Sirijus B koji je bijeli patuljak.[2]
Astronom NASE Vanderburg, otkrio je 2015 bijelog patuljka koji je svojom snažnom gravitacijom uništio planetu u blizini. Bijeli patuljak s oznakom WD 1145+017 je otkriven u sazviježđu Djevice, a udaljen je 570 sg od Sunca. Dijelovi uništene planete sada lete kroz Svemir. Otkriće je napravljeno pomoću Keplerovog teleskopa, ovo je kako se navodi prvi primjer planetarnog kanibalizma. Isto bi se moglo za 7 milijardi godina dogoditi i našoj planeti, budući da je Sunce kandidat za bijelog patuljka.[6]
Bijeli patuljak SDSS J124043.01+671034.68, kojeg su 2016. otkrili analizom snimaka SDSS brazilski i njemački astronomi, ima atmosferu koja pretežno sadrži kisik.[7] Ovo je prvi bijeli patuljak kod kojeg je izmjerena 25 veća količina kisika nego prosječno. SDSS J124043.01+671034.68 je udaljen na oko 1200 sg od nas. Još nije razjašnjen mehanizam koji omogućava ovakav sastav atmosfere. Zvijezde obično sadrže teže elemente (ugljik i kisik) u jezgru, dok se lakši (helij i vodik) nalaze u omotaču. Ovo je i prvi primjer među do sada, pomoću SDSS, 32000 otkrivenih bijelih patuljaka.[8]
Kod bijelog patuljka Stein 2051 B, koji ima oko 0,6 Sunčevih masa, korišten je efekat gravitacijskog sočiva za mjerenje njegove mase. Ovaj efekat, za koji je Einstein smatrao da postoji, bio je tema dugogodišnje rasprave među naučnicima.[9]
KIC 08626021 je posmatran 23 mjeseca pomoću Keplera mjerenjem učestalosti kisika i homogenosti jezgre.[10]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.
