Biblioteka Linen Hall
nacionalna biblioteka Sjeverne Irske From Wikipedia, the free encyclopedia
nacionalna biblioteka Sjeverne Irske From Wikipedia, the free encyclopedia
Biblioteka Linen Hall nalazi se na 17 Donegall Square North, Belfast, Sjeverna Irska. Najstarija je biblioteka u Belfastu i posljednja pretplatnička biblioteka u Sjevernoj Irskoj. Biblioteka je fizički u centru Belfasta, i općenito u središtu kulturnog i kreativnog života šire zajednice. Biblioteka je nezavisna i nije finansirana od strane vlade.
Otvorena | 1788 |
---|---|
Lokacija | Belfast, Sjeverna Irska |
Adresa | 17 Donegall Square North, Belfast |
Koordinate | 54°35′50.60″N 05°55′53.53″W |
Vrsta | Pretplatnička biblioteka |
Veličina | otprilike 241.000 (2011) |
Veb-sajt | mkutup |
Biblioteka Linen Hall jedinstvena je institucija. Osnovanla je 1788. grupa zanatlija kao Belfastsku čitalačku zajednicu, a 1792. postalo je Belfastsko društvo za promicanje znanja. 1795. usvojila je rezoluciju "da je cilj ovog društva zbirka opsežne biblioteke, filozofskog aparata i takvih proizvoda prirode i umjetnosti koji imaju tendenciju da poboljšaju um i pobuđuju duh općeg istraživanja“.[1]
Počeli su nabavljati knjige (sa posebnim fokusom na one koje se odnose na irske teme) i druge predmete koji bi se mogli koristiti za unapređenje znanja. Društvo je opadalo kasnijih 1790-ih, jer nije posjedovalo stalne prostorije i borilo se sa zvaničnim pokušajima vlasti da kontrolišu radikalnu misao, iako je preživjelo slamanje nakon pobune 1798. zahvaljujući naporima Williama Brucea.
Godine 1802. Biblioteka se preselila u stalne prostorije u White Linen Hallu (od čega je i dobila ime, iako je pravno još uvijek Belfastsko društvo za promicanje znanja). Biblioteka se, međutim, borila sa finansijskim poteškoćama tokom većeg dijela 19. vijeka. Postalo je konzervativnije, pokušavajući da isključi studente sa Queen's Collegea i raspravljalo o tome da li uključiti fikciju ili ne.
Kako se približavala stogodišnjica Biblioteke, izgubila je svoje prostorije u u Linen Hallu kako bi se napravila mjesto za izgradnju nove Vijećnice. Biblioteka se preselila u skladište na Trgu Donegall, koje su dizajnirali Charles Lanyon i njegova firma, a u kojem se Biblioteka nalazi do 2009. Istovremeno je izvršila tranziciju iz privatne kompanije u jednu sa javnim obavezama u pogledu brige o svojim zbirkama. To je bio i period kada je Biblioteka postala mnogo ambicioznija, prikupljajući knjige sa novim zamahom i realizujući mnoge kulturne programe.
U periodu između dva svjetska rata Biblioteka se uspješno razvijala zbog toga što se sistem javnih biblioteka sporo razvijao, a čak i nakon Drugog svjetskog rata bila je centar kreativnosti u Sjevernoj Irskoj. Nije uspjela zadržati ovu poziciju, te je u godinama koje su uslijedile počela opadati. Ulaganje u javne biblioteke u kombinaciji sa opsežnim bombardovanjem IRA-e u centru grada dovelo je do pada nivoa člansova. Do kraja 1970-ih Biblioteka je bila na ivici zatvaranja, sa velikim količinama građe (uključujući i opsežnu zbirku koja se odnosi na Sjevernoirski sukob), ali s lošom zgradom, malo korisnika i ozbiljnim novčanim problemima. Kao odgovor, Odjeljenje za obrazovanje je zaprijuetilo da će povući svoj grant i 1980. te je dat prijedlog da se biblioteka trajno zatvori.
Nakon 1980. počela je borba za spas biblioteke. Odlučeno je da se dozvoli i podstiče slobodan pristup javnim referencama i da se koncentriše posebno na irske studije, politiku i kulturu, kako zbog toga što je biblioteka već bila lider u ovim oblastima, tako i da ne bi konkurisala Centralnoj biblioteci u Belfastu. Taj potez je bio uspješan, te se broj pretplatnika povećavao, a biblioteka je povećala svoju ulogu kulturnog centra, olakšavajući istraživanje i njegujući bliske veze sa širom zajednicom.
Brzo je postalo očigledno da nedostatak prostora koči oživljavanje biblioteke. Nakon deset godina istražujući različite mogućnosti, donesena je odluka da se 1996. uzme u zakup na 999 godina gornji spratovi neke susjedne nekretnine. Nakon toga je uslijedila opsežna kampanja prikupljanja sredstava za plaćanje izgradnje ove nove nekretnine. Izgradnja je započela 1999. i završena je na vrijeme za otvaranje 16. septembra 2000.
27. oktobra 2016. predsjednica odbora Linen Hall Anne Davies i direktorica Julie Andrews požele su dobrodošlicu predsjedniku Irske Michaelu D. Higginsu prilikom njegove prve posjete biblioteci. I sam pjesnik, Higgins je bio posebno zainteresovan za izvore koji se odnose na lokalnog pjesnika Sir Samuela Fergusona. Na događaju je nastupio je hor koji čine učenici muške osnovne škole Holy Cross i Campbell College.[2]
Pored pružanja besplatne javne referentne usluge i opšte usluge pozajmice za odrasle i djecu, biblioteka također ima nekoliko posebnih zbirki. To je vodeći centar za "Irske i lokalne studije" u Sjevernoj Irskoj koji uključuje opsežnu zalihu "ranih štampanih knjiga u Belfastu i Ulsteru", periodičnih publikacija i novina koje datiraju još iz 1738. i široku lepezu arhivskog i rukopisnog materijala. Također sadrži opsežnu kolekciju karata (neke od velikog historijskog interesa) i opsežnu građu na irskom jeziku. Njena "Politička zbirka Sjeverne Irske" prikupljana od 1968. sadrži 250.000 predmeta i predstavlja konačnu arhivu nedavnih događaja Sjevernoirskog sukoba, koja sadrži materijal svih strana sukoba. U njemu se nalaze i zbirke posvećene genealogiji, pjesniku Robertu Burnsu i sjevernoirskoj izvođačkoj umjetnosti.
S obzirom da ne postoji nacionalna biblioteka za Sjevernu Irsku, Linen Hall Library prikuplja sve knjige i časopise objavljene u Sjevernoj Irskoj u 21. vijeku kako bi stvorio Nacionalnu zbirku publikacija Sjeverne Irske (prvobitno izvor publikacija Sjeverne Irske). Kolekcija je podijeljena između biblioteke Linen Hall i Centralne biblioteke u Belfastu.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.