![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c6/Visit_of_Ante_Markovi%25C4%2587%252C_Yugoslav_Prime_Minister%252C_to_the_CEC_%2528cropped%2529.jpg/640px-Visit_of_Ante_Markovi%25C4%2587%252C_Yugoslav_Prime_Minister%252C_to_the_CEC_%2528cropped%2529.jpg&w=640&q=50)
Ante Marković
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ante Marković (25. novembar 1924 – 28. novembar 2011) bio je jugoslavenski političar.
Ante Marković | |
---|---|
![]() | |
Premijer SFRJ | |
Vrijeme na dužnosti 16. mart 1989 – 20. decembar 1991. | |
Prethodnik | Branko Mikulić |
Nasljednik | Aleksandar Mitrović (v.d.) |
7. predsjednik predsjedništva SR Hrvatske | |
Vrijeme na dužnosti 10. maj 1986 – 10. maj 1988. | |
Prethodnik | Ema Derossi-Bjelajac |
Nasljednik | Ivo Latin |
Lični podaci | |
Rođenje | (1924-11-25) 25. novembar 1924. Konjic, Kraljevina SHS |
Smrt | 28. novembar 2011(2011-11-28) (87 godina) Zagreb, Hrvatska |
Nacionalnost | Hrvat |
Diplomirao je elektrotehniku na Univerzitetu u Zagrebu 1954. godine. Dugo je radio u preduzeću "Rade Končar", Zagreb, najprije kao dizajner, zatim kao šef odsjeka za ispitivanje, a potom kao pomoćnik tehničkog direktora i na kraju kao pomoćnik generalnog direktora.
Od 1961. do 1984. godine bio je generalni direktor ovog preduzeća, koje je brojalo 25.000 zaposlenih. Politikom se počeo baviti 1982. i do kraja 1991. godine bio je na sljedećim položajima:
- Predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske (1982 – 1986).
- Predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske (1986 – 1988).
- Predsjednik Saveznog Izvršnog vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (16. marta 1989. do 20. decembra 1991), premijer SFRJ.
Predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća, dakle de facto premijerom SFRJ, imenovan je marta 1989. godine, nakon ostavke Branka Mikulića. Krajem 1989. godine pokrenuo je ambiciozan program ekonomskih reformi, dotad neviđenih u SFRJ, koje su uključivale i stabilizaciju dinara, kao i privatizaciju putem dodjele dionica radnicima. Rezultat je bio zaustavljanje inflacije, koja je uzela maha tokom osamdesetih godina 20. vijeka, kao i brzo i značajno, premda kratkotrajno, povećanje životnog standarda. To je Markovića u tome trenutku učinilo jednim od najpopularnijih političara u jugoslavenskoj historiji.