Alexander von Humboldt
From Wikipedia, the free encyclopedia
Friedrich Wilhelm Heinrich Alexander von Humboldt (14. septembra 1769 – 6. maja 1859.) bio je njemački polimatičar, geograf, prirodnjak, istraživač i zagovornik romantičarske filozofije i nauke.[1] Bio je mlađi brat pruskog ministra, filozofa i lingviste Wilhelma von Humboldta (1767–1835).[2][3][4] Humboldtov kvantitativni rad na botaničkoj geografiji postavio je temelje za polje biogeografije. Humboltovo zagovaranje dugoročnih sistematskih geofizičkih mjerenja postavilo je temelje za moderno geomagnetsko i meteorološko praćenje.[5][6]
Alexander von Humboldt | |
---|---|
Rođenje | 14 September 1769 |
Akademski savjetnici | Markus Herz, Carl Ludwig Willdenow, Abraham Gottlob Werner |
Između 1799. i 1804. Humboldt je mnogo putovao Amerikama, istražujući ih i opisujući ih po prvi put sa moderne zapadne naučne tačke gledišta. Njegov opis putovanja napisan je i objavljen u nekoliko tomova tokom 21 godine. Humboldt je bio jedan od prvih ljudi koji je predložio da se zemlje koje graniče s Atlantskim okeanom jednom spoje (naročito Južna Amerika i Afrika).
Humbolt je oživio upotrebu riječi kosmos iz starogrčkog i dodijelio je svojoj višetomnoj raspravi Kosmos, u kojoj je nastojao da ujedini različite grane naučnog znanja i kulture. Ovaj važan rad je također motivisao holističku percepciju univerzuma kao jednog entiteta koji je u interakciji,[7] koji je uveo koncepte ekologije koji su doveli do ideja zaštite životne sredine. Godine 1800. i ponovo 1831. godine, on je naučno opisao, na osnovu zapažanja prikupljenih tokom njegovih putovanja, lokalne uticaje razvoja koji izazivaju klimatske promjene izazvane ljudima.[8][9][10]