![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2e/Posthumous_portrait_of_Mughal_Empreror_Akbar.jpg/640px-Posthumous_portrait_of_Mughal_Empreror_Akbar.jpg&w=640&q=50)
Akbar Veliki
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ebu'l-Feth Dželaluddin Muhammed Ekber,[1][2][3] poznatiji kao Akbar I i Akbar Veliki (15. oktobar 1542 – 27. oktobar 1605), bio je car Mogulskog carstva od 1556. do smrti 1605. godine.[4] On je bio treći i jedan od najvećih vladara Mogulskog carstva u Indiji. Akbar je naslijedio svog oca Humayuna, sa regentom Bajram Khanom, koji je pomogao mladom caru da proširi i konsoliduje Mogulsko carstvo u Indiji. Akbar je bio jaka ličnost i uspješan general. Postepeno je povećao Mogulsko carstvo po Indijskom potkontinentu, proširivši ga do rijeke Godavari. Međutim, njegova moć i utjecaj se protezala kroz cijelu zemlju zbog njegove vojne, političke, kulturne i ekonomske dominacije. Da bi se ujedinila ogromna Mogulska država, Akbar je uspostavio centralizirani sistem administracije širom carstva i usvojio politiku pomirenja vladara kroz brak i diplomatiju. U cilju očuvanja reda i mira u vjerski i kulturno različitim carstvom, on je usvojio politiku koja je dobila podršku od nemuslimana. Izbjegavajući plemenske veze i identitet islamske države, Akbar je nastojao da ujedini daleke zemlje svog carstva kroz odanost, izraženu kroz perzijsku kulturu, tako da je car imao gotovo božanski status.
Akbar I | |
---|---|
![]() | |
Mogulski car | |
Vladavina | 11. februar 1556 – 27. oktobar 1605. |
Prethodnik | Humajun |
Nasljednik | Jahangir |
Supružnik | Merjem-uz-Zamani Begum Rukaja Begum Salima Begum Raj Kanwari Bai Begum Nathi Bai Bagum Kismijah Banu Begum Bibi Daulat Shad Begum Razija Begum |
Djeca | Hasan Akbar Husein Akbar Jahangir Murat Mirza Danijel Mirza Aram Banu Begum Shakr-un-Nisa Begum Shahzadi Khanum |
Dinastija | Timurid |
Otac | Humajun |
Majka | Hamida Banu Begum |
Rođenje | 15. oktobar 1542. |
Smrt | 27. oktobar 1605. (u 63. godini) |
Mogulsko carstvo je razvilo jaku i stabilnu ekomomiju, što je dovelo do komercijalne ekspanzije i većeg patronata kulture. Akbar je sam promovirao umjetnost i kulturu. On je volio i književnost, pa je napravio i biblioteku sa više od 24.000 knjiga napisanih na sanskritu, hindskom, perzijskom, grčkom, latinskom i arapskom jeziku. U biblioteci su također radili mnogi naučnici, prevodioci, umjetnici, kaligrafi, arhitekti i zanatlije. Također su stvoreni i sudovi u Delhiju, Agri, Fatehpur Sikri koji su postali centri umjetnosti, pisma i učenja. Perzijsko-islamska kultura je počela da se spaja i stapa sa autohtonim indijskim elementima, a posebno je nastala indo-perzijska kultura koja se odlikovala mogulskim stilom umjetnosti, slikarstva i arhitekture. U nadi da će donijeti vjersko jedinstvo unutar carstva, Akbar je proglasio Din-i-llahi, sinkretičku vjeru izvedenu iz islama, hinduizma, zoroastrizma i hrišćanstva. Jednostavan monoteistički kult je bio centriran na Akbara kao proroka, čime je privukao gnjev ulema i muslimana.
Akbarova vladavina je značajno uticala na tok indijske historije. Za vrijeme njegove vladavine, Mogulsko carstvo se utrostručilo u veličini i bogatstvu. On je stvorio moćan vojni sistem i pokrenuo efikasne političke i socijalne reforme. Ukidanjem sektaškog poreza za nemuslimane i imenovanjima na visoke civilne i vojne dužnosti, postao je prvi Mogulski vladar koji je zadobio povjerenje i odanost. Učestvovao je na raznim festivalima, shvativši da je stabilno carstvo zavisilo od saradnje i dobre volje njegovih podanika. Dakle, temelji za multikulturalno Mogulsko carstvo je postavljeno za vrijeme njegove vladavine. Akbara je naslijedio njegov sin Jahangir.