Šengenski sporazum
sporazum o stvaranju Šengenske zone / From Wikipedia, the free encyclopedia
Šengenski sporazum je međunarodni sporazum koji je doveo do stvaranja evropske Šengenske zone, u kojem su ukinute unutrašnje granične kontrole. Potpisalo ga je 14. juna 1985. godine, u blizini grada Schengen, pet od deset država članica tadašnje Evropske ekonomske zajednice. Predložila je mjere čiji je cilj postupno ukidanje graničnih provjera na zajedničkim granicama potpisnika, uključujući provjere vozila smanjene brzine koje su omogućavale vozilima da prelaze granice bez zaustavljanja, omogućavajući stanovnicima u pograničnim područjima slobodu prelaska granica sa fiksnih kontrolnih punktova i usklađivanje vizne politike.[1]
Sporazum između vlada država Ekonomske unije, Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju provjera na njihovim zajedničkim granicama | |
---|---|
Potpisan | 14. juni 1985. |
Lokacija | Schengen, Luksemburg |
Aktivan od | 26. mart 1995. |
Prvobitni potpisnici | Belgija Francuska Zapadna Njemačka Luksemburg Nizozemska |
Potpisnici | Austrija Belgija Bugarska Češka Danska Estonija Finska Francuska Hrvatska Njemačka Grčka Mađarska Island Italija Latvija Lihtenštajn Litvanija Luksemburg Malta Nizozemska Norveška Poljska Portugal Rumunija Slovačka Slovenija Španija Švedska Švicarska |
Depozitar | Vlada Luksemburga |
Godine 1990. Sporazum je dopunjen Šengenskom konvencijom koja predlaže potpuno ukidanje sistematskih kontrola na unutrašnjim granicama i zajedničku viznu politiku. Šengensko područje djeluje poput jedne države za međunarodna putovanja s vanjskim graničnim kontrolama za putnike koji ulaze i izlaze iz tog područja i zajedničkim vizama, ali bez kontrole na unutrašnjim granicama. Trenutno se sastoji od 29 evropskih zemalja koje pokrivaju populaciju od preko 440 miliona ljudi i površinu od 4.312.099 km2.[2]
Prvobitno su šengenski ugovori i usvojena pravila na osnovu njih djelovali nezavisno od Evropske unije. Međutim, 1999. godine Amsterdamskim sporazumom ugrađeni u zakon Evropske unije, istovremeno pružajući mogućnost isključenja za dvije države članice EU koje su ostale izvan područja: Irsku i Ujedinjeno Kraljevstvo (koja se nakon toga povukla iz EU 2020. godine - Brexit) . Šengen je sada ključni dio zakona EU-a, a sve države članice EU-a, bez izuzeća, koje se već nisu pridružile Šengenskoj zoni (Kipar), zakonski su dužne to učiniti kada se ispune uvjeti. Nekoliko zemalja koje nisu članice EU uključeno je u to područje (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska).[3]