Čepićasta ćelija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Čepićaste ćelije – poznatije kao čepići čunjići, rjeđe i konusne ćelije i konusi – su jedan od tri tipa fotoreceptorskih ćelija u mrežnjači ljudskog oka. Odgovorne su za viđenje boja, a najbolje funkcioniraju na relativno jakoj svjetlosti, za razliku od štapića, koje bolje djeluju pri slabom svjetlu. Ćepići su zgusnuti u fovea centralis, malom polju promjera 0,3 mm, bez štapića, s vrlo tankim, gusto pakovanim čepićima, čiji se broj brzo smanjuje prema periferiji mrežnjače. U ljudskom oku postoji oko šest do sedam miliona na čepića, a većina je koncentrirana prema makuli.[1][2][3][4]
Čepićasta ćelija (Čepić – Čunić) | |
---|---|
Detalji | |
Sistem | Čulo vida |
Lokacija | Retina |
Morfologija | Čepićast/Čunjast |
Funkcija | Fotoreceptori boja |
Presinaptičke veze | Nema |
Postsinaptičke veze | Bipolarne ćelije i Horizontalne ćelije |
Identifikatori | |
Code | TH H3.11.08.3.01030 |
TH | H3.11.08.3.01046 |
FMA | 67748 |
Anatomska terminologija |
Najčešće pominjani broj čepića od šest miliona, za ljudsko oko, našao je Osterberg, 1935.[5] Oysterov udžbenik (1999)[6] navodi rad koji su objavili Curcio et al. (1990) , koji su za ljudsku mrežnjaču naveli prosjek blizu 4,5 milliona čepićastih ćelija i 90 miliona štapića.[7]
Čunići su manje osjetljivi na svjetlo od štapića u retini (koji podržavaju vid pri niskoj razini svjetlosti), ali omogućavaju percepciju boja. Oni su također u mogućnosti da vide finije detalje i brže promjene na slikama, jer su njihovi putevi odgovora na stimulanse brži od onih kod štapića.[8] Čepići obično pripadaju jednom od tri tipa, svaki sa različitim pigmentima, i to: S-čepići (kratkotalasni) , M (stednjetalasni) i L (dugotalasni) čepići. Svaka zona je stoga osjetljiv na vidljive talasne dužine svetlosti koji odgovaraju kratkim, srednim i dugim talasnim dužinama svetlosnog spektra.[9] Zato što ljudi obično imaju tri vrste čunjeva sa različitim fotopsinima, koji imaju različite krive odgovora na svjetlosne podražaje i na taj način odgovaraju na varijacije u boji na različite načine, imaju trihromatsko viđenje. Kod sljepila za boje to izostaje, a bilo je i nekih potvrđenih izvještaja o osobama sa četiri ili više vrsta čunjeva, što im omogiućava tetrahromatski vid.[10][11][12] Tri pigmenta koji su odgovorni za otkrivanje svjetlosti su pokazala da se razlikuju u svom tačnom hemijskom sastavu, zbog genetičke mutacije; različite osobe će imati čepiće sa različitom osjetljivosti boja. Uništavanje ovih ćelija u nekim bolestima, rezultirati u sljepilu.