Primarna boja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Set primarnih boja je set bojila ili svetla u boji koja se mogu kombinovati u različitim količinama da bi se proizvela skala boja. Ovo je osnovna metoda koja se koristi u aplikacijama koje su namenjene izazivanju percepcije različitih setova boja, npr. elektronski displeji, štampa u boji i slike. Percepcije povezane sa datom kombinacijom primarnih boja predviđaju se primenom odgovarajućeg modela mešanja (aditiv, suptraktiv, aditivno usrednjavanje, itd.) koji otelotvoruju osnovne fizike interakcije svetlosti sa medijima i ultimativno sa mrežnjačom.
Primarne boje mogu biti konceptualne (ne nužno stvarne boje), bilo kao aditivni matematički elementi prostora boja ili kao nesvodive fenomenološke kategorije u domenima kao što su psihologija i filozofija.[1] Primari za prostor boja precizno su definisani i empirijski su ukorenjeni u psihofizičkim eksperimentima za podudaranje boja koji su osnova za razumevanje vida u boji. Primari nekih prostora boja su kompletni (to jest, sve vidljive boje su opisane u smislu ponderisanih suma sa nenegativnim ponderima), ali nužno i imaginarni[2] (to jest, ne postoji verodostojan način da se te primarne boje mogu fizički predstaviti, ili percipirati). Fenomenološki prikazi primarnih boja, kao što su psihološki primari,[3] korišćeni su kao konceptualna osnova za praktične primene boja, iako sami po sebi nisu kvantitativni opis.
Skupovi primarnih boja u prostoru boja su generalno donekle proizvoljni, u smislu da ne postoji nijedan skup primarnih boja koji bi se mogli smatrati kanonskim skupom. Primarni pigmenti ili izvori svetlosti biraju se za određenu primenu na osnovu subjektivnih preferencija kao i praktičnih faktora kao što su cena, stabilnost, raspoloživost itd.
Materijali za osnovno umetničko obrazovanje,[4][5] rečnici,[6][7] i elektronski pretraživači[8] često primarne boje efikasno definišu kao konceptualne boje koje se mogu koristiti za mešanje „svih“ ostalih boja i često idu dalje i sugerišu da ove konceptualne boje odgovaraju određenim nijansama i preciznim talasnim dužinama. Takvi izvori ne predstavljaju koherentnu, doslednu definiciju primarnih boja, jer stvarni početnici ne mogu biti potpuni.[9]